Rev2 4361/2023 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4361/2023
21.08.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Ilije Zindovića, predsednika veća, Vesne Subić, Mirjane Andrijašević, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Nedić, advokat iz ..., protiv tuženog Centra za socijalni rad grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo grada Novog Sada, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1743/23 od 14.06.2023. godine, u sednici održanoj 21.08.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1743/23 od 14.06.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1743/23 od 14.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1328/22 od 03.04.2023. godine, obavezan je tuženi da u korist tužilje na iznos naknade isplaćene tužilji od strane tuženog za period od 01.09.2016. godine do 05.11.2018. godnie, obračuna i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje ustanovama prema važećim propisima na dan uplate kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 23.300,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1743/23 od 14.06.2023. godine, odbijena je žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1328/22 od 03.04.2023. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnim revizijama tužene, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji, a odluke nižestepenih sudova donete su primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava i ne odstupaju od postojeće sudske prakse o obavezi poslodavca da vrši predmetnu isplatu u skladu sa odredbom člana 6. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje gde je propisano da je obveznik doprinosa osiguranik i poslodavac ili isplatilac prihoda, na čiji teret se plaća doprinos, a pri čemu je članom 7. stav 1. tačka 4. istog zakona propisano da pravo na doprinos za PIO imaju i lica koja ostvaruju naknadu zarade po Zakonu koji uređuje finansijsku podršku porodici sa decom.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne predstavljaju razloge za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revizijom tužene se ne ukazuje na drugačije odluke donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizija tužene, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23) i utvrdio da revizije nisu dozvoljene.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, dozvoljenost revizije ceni se primenom odredbe člana 403. stav 3. istog Zakona kojim je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 15.07.2021. godine. a vrednost predmeta spora u parnici za isplatu naknade je u tužbi opredeljena na 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizije tužene nisu dozvoljene, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

dr Ilija Zindović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković