
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15210/2024
Rev 15218/2024
15.01.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danilo Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., Filozofskog fakulteta u Beogradu i VV iz ..., čiji je punomoćnik Sonja Lapčević, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti po osnovnom, odnosno poništaja zaveštanja po eventualnom tužbenom zahtevu, odlučujući o revizijama tužioca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1541/18 od 22.03.2018. godine i rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 16571/18 od 22.10.2020. godine, u sednici održanoj 15.01.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJU SE, kao nedozvoljene, revizije tužioca izjavljene protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1541/18 od 22.03.2018. godine i rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 16571/18 od 22.10.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 09.12.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca GG i AA kojim je traženo da se utvrdi da su zaveštanje pok. DD 3-R-659/97 sačinjeno pred Petim opštinskim sudom u Beogradu 10.10.1997. godine i dopuna tog zaveštanja sačinjena pred svedocima 13.10.2000. godine ništavi. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je BB nedostojna za nasleđivanje ostavioca DD. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se poništi sudsko zaveštenje DD 3-R-659/97 sačinjeno 10.10.1997. godine pred Petim opštinskim sudom u Beogradu i zaveštanje pred svedocima od 13.10.2010. godine. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž 1541/18 od 22.03.2018. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužilaca i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 09.12.2016. godine u stavu prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 09.12.2016. godine i u tom delu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 11.06.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tužioci GG i AA da tuženoj BB solidarno na ime naknade troškova postupka plate iznos od 93.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezani su tužioci GG i AA da tuženom Filozofskom fakultetu iz Beograda solidarno na ime naknade troškova postupka plate iznos od 264.000,00 dinara.
Viši sud u Beogradu je rešenjem Gž 16571/18 od 22.10.2020. godine, stavom prvim izreke, preinačio rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 11.06.2018. godine u stavu prvom izreke, tako što je obavezao tužioce da tuženoj BB solidarno na ime naknade troškova postupka isplate iznos od 73.500,00 dinara. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 11.06.2018. godine u stavu drugom izreke, tako što su obavezani tužioci GG i AA da tuženom Filozofskom fakultetu iz Beograda solidarno na ime naknade troškova postupka isplate iznos od 195.750,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci GG i AA izjavili su reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, a protiv rešenja Višeg suda u Beogradu o troškovima postupka tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i 420. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 30.01.2023. godine, prekinut je postupak po revizijama tužilaca od 28.05.2018. godine i 21.01.2021. godine usled smrti tužioca GG.
Postupak je nastavljen rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P 77924/10 od 01.03.2023. godine, nakon okončanja ostavinskog postupka iza GG u kom postupku je za njegovog jedinog naslednika oglašen tužilac AA.
Apelacioni sud u Beogradu rešenjem R3 6/24 od 29.05.2024. godine nije predložio Vrhovnom sudu odlučivanje o izuzetnoj reviziji koju je tužilac AA izjavio protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1541/18 od 22.03.2018. godine.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 401. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09), a u vezi sa članom 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11), pa je našao da revizije tužioca nisu dozvoljene.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 20.11.2002. godine, a vrednost predmeta spora utvđena na pripremnom ročištu je 510.000,00 dinara.
Pošto je tužba podneta pre stupanja na snagu važećeg Zakona o parničnom postupku (01.02.2012. godine), na revizijski postupak se primenjuju odredbe ranijeg Zakona o parničnom postupku, osim u pogledu cenzusa za reviziju. Pobijane odluke donete su nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 55/14), pa se na revizijski cenzus primenjuje odredba člana 23. stav 3. tog zakona, kojom je propisano da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koja nisu pravnosnažno rešena do dana stupanja na snagu tog zakona.
Vrednost predmeta spora postupka u ovom slučaju ne prelazi imovinski cenzus za reviziju, pa revizija protiv presude nije dozvoljena.
Odredbom člana 29. tada važećeg Zakona o parničnom postupku propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u tom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Iz navedenog sledi da revizija tužioca kojom se pobija rešenje o troškovima postupka, nije dozvoljena, budući da je reč o rešenju protiv koga se revizija ne može izjaviti u smislu odredbe člana 412. citiranog Zakona o parničnom postupku, budući da revizija izjavljena protiv ove vrste odluka koja se odnose na sporedno potraživanje nije dozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09).
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković