Rev 12790/2024 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12790/2024
20.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., kao pravnog sledbenika sada pok. BB, biv. iz ..., čiji je punomoćnik Butolen Franc Branko, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5783/23 od 17.01.2024. godine, u sednici održanoj 20.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5783/23 od 17.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 18170/19 od 14.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti Prvog osnovnog suda u Beogradu. Stavom drugim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe kao u podnesku tužioca od 21.02.2023. godine. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu kao pravnom sledbeniku sada pok. BB, biv. iz ..., na ime manje isplaćenih penzija za period od jula 2016. godine zaključno sa decembrom 2018. godine isplati mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom čija su visina i datumi dospelosti navedeni u ovom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime manje isplaćenih penzija za period od jula 2016. godine zaključno sa decembrom 2018. godine isplati ukupno 270.837,11 dinara na ime razlike između traženih i dosuđenih iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom navedenom u ovom stavu izreke. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime manje isplaćenih penzija za period od februara 1999. godine zaključno sa septembrom 2019. godine isplati ukupno 1.292.777,95 dinara u pojedinačnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom na način naveden u ovom stavu izreke. Stavom šestim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka od 127.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana sticanja uslova za izvršenje do konačne isplate, dok je odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate od dana presuđenja. Stavom sedmim izreke, odbijen je zahtev tužioca u delu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka od dana presuđenja do sticanja uslova za izvršenje.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5783/23 od 17.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima četvrtom, petom i sedmom izreke. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i trećem izreke. Stavom trećim izreke, odbačena je žalba tuženog izjavljena protiv stava sedmog izreke prvostepene presude. Stavom četvrtim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu šestom izreke prvostepene presude, tako što je tuženi obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 133.020,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20 I 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 20.08.2019. godine, a podneskom od 21.02.2023. godine tužba je preinačena povećanjem zahteva. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 1.563.615,06 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković