Rev 3527/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije; 3.1.1.4.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3527/2022
23.12.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Soknić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Popović advokat iz ..., radi utvrđenja prava susvojine po osnovu sticanja u bračnoj zajednici, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2428/20 od 02.11.2021. godine, na sednici održanoj 23.12.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2428/20 od 02.11.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2428/20 od 02.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 668/19 od 08.07.2020. godine odbijeni su tužbeni zahtevi tužilje za utvrđenje da je po osnovu bračne tekovine vlasnik polovine dvosobnog stana broj .., površine 46m² u stambenoj zgradi za kolektivno stanovanje u ulici ... u ..., ulaz broj 1, međusprat, na k.p. .. u l.n. .. k.o. ..., za nalaganje tuženom da izda tužilji ispravu podobnu za uknjižbu tog suvlasničkog udela, s tim što bi u suprotnom presuda služila kao osnov za upis prava svojine, kao i za predaju predmetnog stana u sudržavinu (stav prvi izreke). Istom presudom tužilja je obavezana da naknadi tuženom parnične troškove od 141.500,00 dinara (stav drugi izreke).

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2428/20 od 02.11.2021. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda (stav prvi izreke), a odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav drugi izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).

Posebna revizija, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23) je izuzetno pravno sredstvo koje se, zbog pogrešne primene materijalnog prava, može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. O dozvoljenosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom sredstvu radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Ispitujući postojanje razloga koji bi izjavljenu posebnu reviziju učinili izuzetno dozvoljenom, Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji, uzimajući u obzir vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva.

U konkretnom sporu je pravnosnažnom presudom odbijen tužbeni zahtev za deobu bračne tekovine, odnosno za utvrđenje tužiljinog suvlasničkog udela na stanu čiji je knjižni vlasnik tuženi (sin tužilje i njenog pokojnog supruga). Razlozi na kojima su donete nižestepene odluke počivaju na odredbama Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa (čl. 20, 21. i 33) kojima je uređeno sticanje prava svojine na osnovu pravnog posla upisom u javnu knjigu i zaključku o odsustvu uslova za primenu Porodičnog zakona s obzirom da predmetni stan ne predstavlja zajedničku imovinu tužilje i njenog sada pokojnog supruga, kod utvrđenih okolnosti da su oni stan otkupljen tokom braka prodali za manji i taj manji stan kasnije poklonili tuženom 1999. godine, koji ga je zatim 2003. godine prodao i kupio predmetni stan, iz koga se tužilja iselila nakon što je 2015. godine preminuo njen suprug.

Pošto tužilja ne ukazuje na drugačije pravnosnažne sudske odluke u činjeničnoj i pravnoj situaciji sličnoj onoj kakva je u konkretnom slučaju i o suprotnom presuđenju, a nisu ispunjeni ni drugi zakonski razlozi zbog kojih bi posebna revizija bila dozvoljena, odlučeno je kao u prvom stavu izreke, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da u smislu te zakonske odredbe revizija nije dozvoljena. Naime, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (član 403. stav 3. ZPP).

U konkretnom slučaju vrednost predmeta spora od 760.000,00 dinara na dan podnošenja tužbe (29.01.2018. godine) je očigledno ispod revizijskog cenzusa od 40.000 evra (vrednost evra po srednjem kursu iznosila je 118.6244 dinara), zbog čega je revizija nedozvoljena i kao takva odbačena drugim stavom izreke ovog rešenja, primenom člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković