Rev 31127/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 31127/2023
04.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca Kompanija „Dunav osiguranje“ AD Beograd, protiv tuženih AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Duško Kovačević, advokat iz ..., radi regresa, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 1232/23 od 14.07.2023. godine, u sednici održanoj dana 04.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog AA izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 1232/23 od 14.07.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tuženog AA izjavljena protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 1232/23 od 14.07.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 4562/21 od 30.03.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi AA iz Družetića da tužiocu na ime regresa isplati 143.292,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.05.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi BB da mu solidarno sa tuženim AA isplati na ime regresa iznos od 143.292,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.02.2020. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi AA da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.332,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da drugotuženom BB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 1232/23 od 14.07.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu četvttom izreke tako što je obavezan tužilac da drugotuženom BB na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 31.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi AA je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koje se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O osnovanosti zahteva za isplatu na ime regresa u iznosu od 143.292,00 dinara, odlučeno je uz primenu materijalnog prava iz člana 29. stav 1. tačka 7. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju i 939. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari u situaciji kada je prvotuženi izbegao utvrđivanje prisustva alkohola u krvi u momentu nezgode tako što je napustio lice mesta i izgubio pravo iz osiguranja od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) niti se može pobijati primena procesnih odredbi člana 3. i 386. ZPP. Revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično - pravnoj situaciji. Iz tih razloga, ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti revizije tuženog ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tuženog AA, pa je odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi regresa podneta je 19.07.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 143.292,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je, prema članu 479. stav 6. ZPP, isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković