
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16246/2023
04.12.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik u postupku po reviziji Vlastimir Ognjanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Direktni korisnik sredstava Visoki savet sudstva, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 760/23 od 15.03.2023. godine, u sednici održanoj 04.12.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 760/23 od 15.03.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 521/22 od 07.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete na ime glavnog duga isplati 267.390.331,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.02.2011. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 195.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 760/23 od 15.03.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade štete na ime glavnog duga isplati 267.390.331,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.02.2011. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je tužilac obavezan da tuženoj naknadi troškove prvostepenog postupka od 262.140,00 dinara. Stavom trećim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove drugostepenog postupka od 118.420,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju i dopunu revizije, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (,,Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), pa je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nema propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje, pri čemu drugostepena presuda sadrži ocenu bitnih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilac osnov svog potraživanja zasniva na rešenju Privrednog suda u Beogradu St 38/10 od 10.12.2010. godine (koje je postalo pravnosnažno 10.02.2011. godine), doneto u postupku sprovođenja stečaja nad Preduzećem za trgovinu, posredovanje export-import "T&M” d.o.o. u stečaju iz Beograda, čiji je jedan od osnivača zajedno sa osnivačem BB. Utvrđeno je i da je BB, kao tužilac podneo tužbu radi naknade štete, na osnovu tog rešenja i u istom svojstvu i presudom Višeg suda u Beogradu P 1998/15 od 13.10.2016. godine (koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6984/20 od 22.02.2022. godine) tužena Republika Srbija obavezana je da mu isplati 217.652.992,62 dinara sa pripadajućom kamatom, a zbog nezakonitog rada njenog organa Trgovinskog suda u Beogradu u predmetu St 6301/02 (kasnije Privrednog suda u Beogradu St 142/10), koji se vodio protiv stečajnog dužnika Privrednog društva ,,Žikica Jovanović“ iz Banatskog Brestovca. Na osnovu navedene presude suosnivač BB je naplatio samo deo neraspoređenih sredstava koje je njihovo preduzeće ,,T&M“ u stečaju imalo u odnosu na stečajnu masu ,,Žikica Jovanović”. Prema rešenju St 38/10 od 10.12.2010. godine potraživanje ,,T&M“ u stečaju prema stečajnoj masi Privrednog društva ,,Žikica Jovanović“ je iznosilo 485.043.324,12 dinara. Pravnosnažnom presudom Trgovinskog suda u Beogradu P 1024/07 od 26.03.2008. godine (koja je potvrđena i preinačena presudom Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž 6031/08 od 29.04.2009. godine) utvrđeno je potraživanje ,,T&M“ DOO u stečaju prema stečajnoj masi DPP ,,Žikica Jovanović” u iznosu od 161.492.237,59 dinara sa pripadajućom kamatom (bliže navedeno u ovoj presudi). Od navedenog iznosa (485.043.324,12 dinara), iznos od 267.390.331,05 dinara rezervisan je za stečajne poverioce stečajnog dužnika-privrednog društva „T&M“, dok je iznos od 217.652.992,62 dinara predstavljao višak deobne mase koja je pripala osnivaču BB.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, ocenivši da je u stečajnom postupku koji se sprovodio nad stečajnim dužnikom DPP ,,Žikica Jovanović“ bilo nezakonitog postupanja, jer prilikom prodaje navedenog stečajnog dužnika stečajni upravnik nije prijavio da privredno društvo tužioca i BB ,,T&M“ vodi spor protiv stečajne mase DPP ,,Žikica Jovanović“, već je u navedenom stečajnom postupku odobren nacrt za glavnu deobu i takva deoba sprovedena namirenjem poverilaca čije je potraživanje priznato u navedenom stečajnom postupku, umesto da se rezervišu sredstva kojim bi PD ,,T&M“ u stečaju po pravnosnažnosti presude naplatilo svoje potraživanje. Dodatna argumentacija prvostepenog suda je da, s obzirom na činjenicu da je BB (suosnivač PD ,,T&M“) uspeo u sporu za naknadu štete zbog nezakonitog postupanja Privrednog suda u Beogradu u postupku vođenja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom DPP ,,Žikica Jovanović“, to je osnovano potraživanje tužioca za isplatu preostalog iznosa do iznosa utvrđenog pravnosnažnom presudom Privrednog suda u Beogradu St 38/10 od 10.12.2010. godine, imajući u vidu da se u ovom postupku radi o istovetnom činjeničnom i pravnom osnovu i o istom predmetu spora.
Posle rasprave održane pred drugostepenim sudom u smislu člana 383. stav 4. ZPP, radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i odlučivanja o istaknutom prigovoru zastarelosti od strane tužene (na pripremnom ročištu održanom 15.06.2021. godine, a o kom prigovoru prvostepeni sud nije odlučio), na kojoj je ponovljeno izvođenje dokaza čitanjem svih pismena u spisima, kao i svih zapisnika sa održanih glavnih rasprava pred prvostepenim sudom, te čitanjem rešenja o ispravci Privrednog suda u Beogradu St 38/2010 od 09.02.2021. godine, kojim je na predlog ovde tužioca, ispravljeno rešenje istog suda St 38/2010 od 10.12.2010. godine u stavu sedmom izreke, na taj način što su preostala neraspoređena sredstva u vidu viška deobne mase u iznosu od 217.652.992,62 dinara sa obračunatom kamatom (koja su bila predmet potraživanja u pravosnažno okončanom parničnom postupku P 1998/15) raspoređena osnivačima stečajnog dužnika BB i AA. Drugostepeni sud je ocenio da je osnovan prigovor zastarelosti potraživanja istaknut od strane tužene, zaključivši da ukoliko je tužilac smatrao da mu je šteta prouzrokovana postupanjem organa tužene, odnosno Privrednog suda u Beogradu u postupku sprovođenja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom „Žikica Jovanović“ iz Banatskog Brestovca, odnosno u postupku sprovođenja stečajnog postupka nad PD „T&M“, u predmetima Privrednog suda u Beogradu St 142/10 i St 38/10, nad kojim privrednim društvima je stečajni postupak zaključen i to nad DPP „Žikica Jovanović“ dana 29.03.2010. godine, a nad PD „T&M“ dana 10.12.2010. godine (rešenje je postalo pravnosnažno 10.02.2011. godine), mogao je u roku od 3 godine od dana zaključenja stečajnog postupka da pred redovnim sudom pokrene postupak radi naknade štete, te da je protekao rok da tužilac zaštitu svog prava traži pred sudom, s obzirom na činjenicu da je tužilac tužbu u ovoj pravnoj stvari podneo 27.01.2021. godine, zbog čega je pobijanom odlukom prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtev odbijen.
Po oceni Vrhovnog suda, odluka drugostepenog suda zasnovana je na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Odredbom člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je da je nadoknadi, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, odredbom člana 155. istog zakona, propisano je da štetu, između ostalog, čini i umanjenje nečije imovine (obična šteta), dok je odredbom člana 172. stav 1. navedenog zakona propisano da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih ovlašćenja.
Odredbom člana 360. ZOO, propisano je da se zastarelošću gubi pravo da se zahteva ispunjenje obaveze (stav 1), članom 361. navedenog zakona propisano je da zastarelost počinje da teče prvog dana posle dana kad je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo porpisano (stav 1), a članom 362. da zastarelost nastupa kada istekne poslednji dan zakonom određenog vremena. Odredbom člana 376. ovog zakona propisano je da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (stav 1), da u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kada je šteta nastala (stav 2).
Saglasno navedenom, zastarelost nastupa kada protekne zakonom određeno vreme u kome je poverilac sudskim putem mogao zahtevati ispunjenje obaveze. U konkretnom slučaju, tužilac tužbenim zahtevom traži da se tužena obaveže da mu na ime naknade štete (u smislu odredbe člana 172. ZOO) isplati 267.390.331,50 dinara, kao preostali nenaplaćeni iznos i razliku od iznosa koji je bio predmet potraživanja BB u pravosnažno okončanom parničnom postupku P 1998/15 (u kome je tužena Republika Srbija obavezana da BB isplati 217.652.992,62 dinara), pa do iznosa utvrđenog pravnosnažnom presudom Privrednog suda u Beogradu St 38/10 od 10.12.2010. godine (od 485.043.324,12 dinara). Po oceni Vrhovnog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda da ukoliko je tužilac smatrao da mu je šteta prouzrokovana postupanjem organa tužene, odnosno Privrednog suda u Beogradu u postupku sprovođenja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom „Žikica Jovanović“, odnosno u postupku sprovođenja stečajnog postupka nad PD „T&M“ (čiji je bio suosnivač sa BB) u predmetima Privrednog suda u Beogradu St 142/10 i St 38/10, nad kojim privrednim društvima je stečajni postupak zaključen i to nad DPP „Žikica Jovanović“ dana 29.03.2010. godine, a nad PD „T&M“ dana 10.12.2010. godine (rešenje St 38/10 postalo je pravnosnažno 10.02.2011. godine i objavljeno u „Službenom glasniku RS“, br. 5/2011 od 01.02.2011. godine), mogao je u roku od tri godine od dana zaključenja stečajnog postupka, kao dana saznanja, da pred redovnim sudom pokrene postupak radi naknade štete, a najkasnije od momenta objavljivanja rešenja u Službenom glasniku RS. Imajući u vidu navedeno, protekao je rok da tužilac zaštitu svog prava traži pred sudom, s obzirom na činjenicu da je tužilac tužbu u ovoj pravnoj stvari podneo 27.01.2021. godine. Neosnovan je navod revizije da bi u konkretnom slučaju trebalo primeniti rok u smislu odredbe člana 379. stav 1. ZOO, budući da iznos od 267.390.331,05 dinara, koji tužilac potražuje ne predstavlja iznos koji bi pripao osnivačima, već iznos koji je rešenjem Privrednog suda u Beogradu St 38/10 od 10.12.2010. godine pripao stečajnim poveriocima, te se stoga ne radi o potraživanju koje je utvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom koje bi pripalo tužiocu, kao suosnivaču i u kom slučaju bi mogao da se primeni rok iz člana 379. stav 1. ZOO.
U konkretnom slučaju, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je u rešenju Privrednog suda u Beogradu St 38/10 od 10.12.2010. godine, utvrđeno da iznos od 485.043.324,12 dinara predstavlja stečajnu masu PD „T&M“, dobijenu na osnovu presude Trgovinskog suda u Beogradu P 1024/07 od 26.03.2007. godine i presude Višeg trgovinskog suda i Pž 6031/08 od 29.04.2009. godine i to: na ime glavnog duga od 161.492.237,59 dinara i obračunate kamate na iznos ovog duga od 31.10.2001. godine do 2010. godine, te da je od navedenog iznosa, iznos od 267.390.331,05 dinara rezervisan za stečajne poverioce stečajnog dužnika PD „T&M“, dok je iznos od 217.652.992,62 dinara predstavljao višak deobne mase, koja je po navedenom rešenju od 10.12.2010. godine pripala samo osnivaču BB. Protiv navedenog rešenja tužilac je mogao izjaviti žalbu Privrednom sudu u Beogradu u roku od 8 dana od dana objavljivanja rešenja u Službenom glasniku RS (objavljeno 01.02.2011. godine) Privrednom apelacionom sudu u Beogradu, što nije učinio i rešenje je postalo pravnosnažno 10.02.2011. godine. Tužilac je jedino podneo predlog za ispravku navedenog rešenja, po kom predlogu je doneto rešenje o ispravci St 38/2010 od 09.02.2021. godine na taj način što su navedena neraspoređena sredstva u vidu deobne mase raspoređena i osnivaču, ovde tužiocu AA, a što je u skladu sa članom 124. Zakona o stečajnom postupku (važećeg u vreme sprovođenja stečajnog postupka nad privrednim društvom „T&M“), članom 148. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (važećeg u vreme sprovođenja stečajnog postupka nad privrednim društvom „Žikica Jovanović“), kao i članu 147. važećeg Zakona o stečaju, kojim odredbama je propisano da osnivačima sredstva iz stečajne mase mogu pripasti samo u slučaju ukoliko su namireni svi stečajni poverioci. Stoga je pravilan zaključak drugostepenog suda da iznos od 267.390.331,05 dinara, koji se potražuje predmetnim tužbenim zahtevom ne predstavlja razliku do punog iznosa od 485.043.324,12 dinara, koji bi pripao osnivačima, kako to tvrdi tužilac, već iznos koji je rešenjem Privrednog suda u Beogradu St 38/10 od 10.12.2010. godine, pripao stečajnim poveriocima. Ovo tim pre što je tužiocu ispravkom rešenja St 38/10 od 09.02.2021. godine, kao suosnivaču zajedno sa drugim suosnivačem dodeljen iznos od 217.652.992,62 dinara, kao neraspoređena stečajna masa. Stoga je pravilno drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković