Uzp 216/2023 4.1.2.7.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Uzp 216/2023
31.01.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića i Mirjane Andrijašević, članova veća, sa savetnikom Gordanom Vojnović, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu „Slobex trans“ d.o.o. Sukovo, Sukovo bb, čiji je punomoćnik Dragan Zdravković, advokat iz ..., za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda – Odeljenje u Nišu II-6 Up 18/23 od 20.07.2023. godine, sa protivnom strankom Ministarstvom finansija Republike Srbije, Sektor za drugostepeni poreski i carinski postupak, Odeljenje za drugostepeni carinski postupak, Beograd, u predmetu carinskom – ponavljanje sudskog postupka, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 31.01.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev podnosioca zahteva za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanim rešenjem, odbačena je tužba podnosioca zahteva za ponavljanje sudskog postupka pravnosnažno završenog presudom Upravnog suda 6 U 11934/20 od 12.01.2023. godine, kojom je, stavom prvim dispozitiva, odbijena njegova tužba podneta protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Sektora za drugostepeni poreski i carinski postupak, Odeljenja za drugostepeni carinski postupak, Beograd broj 483-00-29/2020-39 od 20.05.2020. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Carinarnice Dimitrovgrad 04 broj UP/I-2276/19 od 05.12.2019. godine, a kojim rešenjem se menjaju podaci u deklaraciji C-4 broj 590 od 13.08.2018. godine, CI Železnička stanica Dimitrovgrad, i to u naimenovanju 01, podaci u rubrikama 31, 33 i 47 (stav I dispozitiva); obavezuje se uvoznik – tužilac, da u roku od osam dana od dana prijema tog rešenja, uplati na osnovu novoutvrđenih podataka za obračun dažbina naknadnu naplatu PDV, naknadnu naplatu akcize i naknadu za naftne derivate, sve ukupno 2.118.348,87 dinara, na račun Uprave carina u Beogradu, pod pretnjom prinudne naplate sa kamatom (stav II dispozitiva); ukoliko se iznos carinskih dažbina predviđen stavom II ne može naplatiti od rešenjem obavezanog uvoznika, naplata naknadno utvrđenog carinskog duga u iznosu od 2.118.348,87 dinara izvršiće se iz garancije broj 108/2019 Vojvođanske banke – Novi Sad, nosioca „PI TRANS“ d.o.o. Pirot, koja je preuzela dug po garanciji 138/18, a koja je priložena kao prilog 3 uz JCI 13021 C 4 - 590/2018 (stav III dispozitiva); konstatovano je da žalba ne odlaže izvršenje rešenja (stav IV dispozitiva). Stavom drugim dispozitiva navedene presude, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora.

U zahtevu za preispitivanje pobijanog rešenja, podnetom na osnovu člana 49. stav 2. tačka 1) u vezi člana 64. Zakona o upravnim sporovima, podnosilac zahteva navodi da je tužba za ponavljanje upravno – sudskog postupka odbačena rešenjem Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-6 Up 18/23 od 20.07.2023. godine bez upuštanja u razmatranje razloga zbog kojih je ponavljanje traženo. Ukazuje da je zbog propusta prilikom uzimanja uzoraka uvezena roba pogrešno svrstana u tarifni broj koji podleže plaćanju PDV, akcize i naknada za naftne derivate. Kako je o bitnim činjenicama u upravnom postupku pogrešno i površno odlučivano, predložio je, s pozivom na član 33. Zakona o upravnim sporovima, da Upravni sud bitne činjenice od kojih zavisi pravilno odlučivanje po tužbi utvrdi na usmenoj javnoj raspravi uz prisustvo stranaka, saglasni članu 34. navedenog zakona, zbog složenosti predmeta spora i boljeg razjašnjenja stvari, te da donese pravilnu i zakonitu odluku u skladu sa članom 43. istog zakona. Umesto toga, Upravni sud je doneo presudu dana 12.01.2023. godine bez održavanja usmene javne rasprave, protivno predlogu i detaljnom obrazloženju razloga za njeno održavanje, na koji način je onemogućio tužioca da neposredno učestvuje u upravnom sporu i razjasni sve okolnosti, bitne činjenice i dokaze od kojih zavisi pravilno odlučivanje. Zbog ovakvog postupanja i odlučivanja upravnih organa, kao i Upravnog suda, smatrao je da su se stekli svi zakonski uslovi da se u ponovnom postupku na pouzdan i pravilan način otklone protivrečnosti i ispitni postupak pravilno sprovede. Tužbom je tražio ponavljanje postupka pravnosnažno okončanog presudom Upravnog suda U 11934/20 od 12.01.2023. godine, ukazujući na razloge za ponavljanje i dokaze na kojima se ponavljanje temelji, te činjenicu da mu nije omogućeno da neposredno učestvuje u upravnom sporu. U odnosu na pobijano rešenje o odbačaju tužbe za ponavljanje postupka, ističe da ne razume obrazloženje tog rešenja, jer je upravo on kao tužilac zainteresovano lice u ovim postupcima, pošto je njemu, a ne nekom trećem, pogrešno naplaćena obaveza, kao i da su razlozi za ponavljanje precizno i dovoljno navedeni u članu 56. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da Vrhovni sud zahtev uvaži i pobijano rešenje ukine, a troškove postupka traži.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na zahtev.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijano rešenje u granicama zahteva, u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09), Vrhovni sud je našao da je zahtev neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijanog rešenja, Upravni sud je odbacio tužbu za ponavljanje postupka nalazeći, s obzirom na to da je presuda Upravnog suda U 11934/20 od 12.01.2023. godine doneta po tužbi istog tužioca, Društva za proizvodnju, promet i usluge „Slobex Trans“ d.o.o. sa sedištem u Sukovu bb, Pirot, da tužilac nije učinio verovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka propisanog odredbom člana 56. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnim sporovima, jer ponavljanje postupka po navedenom zakonskom osnovu može tražiti zainteresovano lice, a ne tužilac.

Ocenjujući zakonitost pobijanog rešenja, Vrhovni sud nalazi da njime nije povređen zakon na štetu podnosioca zahteva.

Odredbom člana 56. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnim sporovima, propisano je da će se postupak završen pravnosnažnom presudom ili rešenjem suda ponoviti po tužbi stranke ako zainteresovanom licu nije omogućeno da učestvuje u upravnom sporu.

Članom 10. Zakona o upravnim sporovima, propisano je da stranke u upravnom sporu jesu tužilac, tuženi i zainteresovano lice.

Prema odredbi člana 13. istog zakona, zainteresovano lice jeste lice kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu.

Odredbom člana 60. Zakona o upravnim sporovima, propisano je da će sud rešenjem odbaciti tužbu za ponavljanje postupka, ako utvrdi da je tužbu podnelo neovlašćeno lice, ili da tužba nije blagovremena, ili da stranka nije učinila bar verovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka.

Prema oceni Vrhovnog suda, tužilac nije učinio verovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje sudskog postupka iz člana 56. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnim sporovima, zbog toga što se ponavljanje sudskog postupka po ovom osnovu odnosi na situaciju kada zainteresovanom licu iz člana 13. Zakona o upravnim sporovima nije omogućeno da učestvuje u upravnom sporu, a u konkretnom slučaju tužilac traži ponavljanje sudskog postupka zbog toga što njemu nije omogućeno da neposredno učestvuje u upravnom sporu, na usmenoj javnoj raspravi. Stoga je pravilno pobijanim rešenjem Upravnog suda odbačena tužba tužioca za ponavljanje sudskog postupka.

Pri tom, neosnovano se navodima zahteva ukazuje da podnosilac zahteva (tužilac) jeste zainteresovano lice, pošto mu je upravnim aktom pogrešno naplaćena obaveza u upravnom postupku, imajući u vidu da se „zainteresovanim licem“ u smislu odredbe člana 56. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnim sporovima smatra lice iz člana 13. istog zakona, kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu, a kom licu Zakon o upravnim sporovima priznaje svojstvo stranke, pored tužioca i tuženog organa. Zbog suprotstavljenosti pravnih interesa tužioca i zainteresovanog lica kao stranaka u upravnom sporu, radi se o dva različita lica, pa tužilac u upravnom sporu ne može istovremeno biti i zainteresovano lice u smislu člana 13. Zakona o upravnim sporovima.

Imajući u vidu izloženo, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva presude.

Kako je zahtev za preispitivanje sudske odluke odbijen, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 74. Zakona o upravnim sporovima shodnom primenom odredbe člana 165. stav 1. u vezi člana 153. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20, 10/23-dr. zakon), odlučio kao u stavu drugom dispozitiva presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU

dana 31.01.2025. godine, Uzp 216/2023

Zapisničar,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća – sudija,

Gordana Vojnović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Jelena Ivanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković