
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6527/2024
07.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ilija Ivić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ..., čiji je privremeni staralac GG iz ... i DD iz ..., ĐĐ iz ... i EE iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Žarevac, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti zaveštanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2502/23 od 07.11.2023. godine, u sednici održanoj 07.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2502/23 od 07.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2502/23 od 07.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2502/23 od 07.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 6636/20 od 20.03.2023. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da je ništav pisani testament koji je sačinila pok. ŽŽ, biv. iz ..., nepoznatog datuma, a koji je proglašen u postupku pred javnim beležnikom Milicom Vuletić iz ... u predmetu UPP-311-2018 i obavezana tužilja da tuženima DD, ĐĐ i EE na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 277.900,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovana zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o nasleđivanju, citiranih u obrazloženju nižestepenih presuda, odbijen je tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti pisanog svojeručnog zaveštanja pok. ŽŽ, biv. iz ..., proglašenog u postupku pred javnim beležnikom Milicom Vuletić iz ... u predmetu UPP-311-2018, kojim je raspolagala svojom imovinom u korist tuženih. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sporno zaveštanje, suprotno tvrdnji tužilje, ispunjava zakonom propisani oblik i formu, sačinjeno je i svojeručno je potpisano od strane ostavilje kao punoletne i poslovno sposobne osobe, i iako ne sadrži datum i mesto sačinjavanja, koji elementi nisu uslov punovažnosti zaveštanja, nije protivno prinudnim propisima, javnom poredku i dobrim običajima i predstavlja odraz ozbiljne, stvarne i slobodne volje i određene i bezuslovne namere ostavilje.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi odluku o tužbenom zahtevu doneli uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoj i potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužilja nije uz reviziju dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju o istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored navedenog, revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, pa je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
Imajući u vidu navedeno, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 08.09.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 1.500.000,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija tužilje nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković