Rev 8584/2023 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8584/2023
31.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Zorana Hadžića, Gordane Komnenić, Marije Terzić i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mijodrag Ivanić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Konstantin Bošković, advokat iz ..., radi utvrđenja bračne tekovine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3118/21 od 23.09.2021. godine, u sednici održanoj 31.10.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE, odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3118/21 od 23.09.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3118/21 od 23.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 5353/16 od 08.11.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan predlog tužilje za oslobađanje od sudskih taksi. Stavom drugim izreke, usvojen je precizirani tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je tužilja suvlasnik sa udelom od 1/2 idealnih delova na nepokretnosti – kući u ulici ... br. ..., u ..., izgrađenoj na kp. br. ..., upisanoj u list nepokretnosti broj ... KO ..., površine 73 m2, koja se sastoji od kuhinje i trpezarije, hodnika, verande, VC-a i dve sobe u prizemlju kuće i tavana, a koja kuća je stečena u toku trajanja zajednice života u braku sa tuženim, što je tuženi dužan da prizna i trpi i da tužilji izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis ovog prava u kastarske i druge javne knjige, u roku od 15 dana od dana prijema otpravka presude, što ako ne učini tužilja će svoje pravo upisati na osnovu ove presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji preda u suposed nepokretnost – kuću iz prethodnog stava izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplati iznos od 405.900,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3118/21 od 23.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) i člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), po oceni Vrhovnog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava.

Pravnosnažnom presudom, primenom odredbi materijalnog prava iz člana 171. stav 1. i 180. stav 1. Porodičnog zakona, utvrđeno je da je tužilja suvlasnik sa 1/2 idealnog dela na nepokretnosti bliže opisanoj u izreci prvostepene presude, po osnovu sticanja u braku sa tuženim. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, po oceni Vrhovnog suda nižestepene odluke su u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj. Tuženi uz reviziju nije dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično –pravnoj situaciji. Revizijom se osporava ocena dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne predstavlja razlog za primenu institusa izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, zbog čega je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova propisanih članom 404. stav 1. ZPP, što u ovom slučaju nije učinjeno.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 33. istog zakona propisano je da ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 19.07.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 501.000,00 dinara.

S obzirom na to da vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošnja tužbe, to sledi da je revizija nedozvoljena.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković