
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1852/2023
14.11.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Petrov, advokat iz ..., protiv tuženih Gradske uprave grada Pančeva, Pančevo, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo grada Pančeva i JKP „Kombrest“ Banatski Brestovac, čiji je punomoćnik Saša Levnajić, advokat iz ..., radi utvrđenja radnog odnosa na neodređeno vreme, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 117/23 od 27.01.2023. godine, u sednici održanoj 14.11.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 117/23 od 27.01.2023. godine, stava drugog i trećeg izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 386/21 od 12.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da su apsolutno ništavi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova br. ../21 od 17.03.2021. godine i ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova broj ../21 od 01.04.2021. godine, zaključeni između tužilje i tuženog JKP „Kombrest“ Banatski Brestovac. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tužene Gradske uprave Grada Pančevo počev od 17.03.2021. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojime je tražila da se obaveže tužena Gradska uprava Grada Pančeva da sa njom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme za odgovarajuće poslove. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj Gradskoj upravi Gradi Pančeva naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 57.000,00 dinara. Stavom petim izreke, obavezana je tužilja da tuženom JKP „Komprest“ Banatski Brestovac, naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 64.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 117/23 od 27.01.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i utvrđeno je da su ništavi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova br. ../21 od 17.03.2021. godine i ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova br. ../21 od 01.04.2021. godine zaključeni između tužilje i tuženog JKP „Kombrest“. Stavom drugim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom, trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP(„Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je 27.07.2009. godine zasnovala radni odnos kod tužene Gradske uprave grada Pančevo, na radnom mestu za ..., gde je radila do 07.12.2015. godine, kada je došlo do racionalizacije radnih mesta kod tužene po preporuci Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, a potom i donošenja Zakona o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Tužilja je nastavla da radi angažovanjem preko raznih agencija za zapošljavanje i ustupana je na privremeni rad tuženoj Gradskoj upravi grada Pančeva. U periodu od 01.04.2018. godine do 04.06.2018. godine, tužilja je bila angažovana na radu kod tužene po osnovu ugovora o radu na određeno vreme radi zamene odsutnog zaposlenog, a nakon toga po osnovu ugovora o radu na određeno vreme i ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, zaključenih sa agencijama za privremeno zapošljavanje, tako što je upućivana i dalje na rad kod tužene Gradske uprave grada Pančeva. Nakon toga, tužilja je 17.03.2021. godine sa tuženim JKP „Kombrest“ zaključila ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova za period od 17.03.2021. godine od 31.03.2021. godine, radi obavljanja poslova ... u naseljenom mestu Banatski Brestovac, a potom i ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova od 01.04.2021. godine za period od 01.04.2021. godine do 30.04.2021. godine. Na osnovu navedenih ugovora tužilja nikada nije radila kod tuženog JKP „Kombrest“, već je upućivana na rad u Gradsku upravu grada Pančeva. Tužilji je otkazan ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova od 01.04.2021. godine zaključno sa 13.04.2021. godine na osnovu obaveštenja broj ../21 od 13.04.2021. godine, iz čijeg obrazloženja proizlazi da je prestala potreba za angažovanjem tužilje na ... .
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, primenom člana 197. i 32. Zakona o radu, jer je utvrdio da je tužilja imala zaključene ugovore o radu na određeno vreme i ugovore o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa drugim poslodavcima, od strane kojih je upućivana na rad u Gradsku upravu grada Pančeva. Bez značaja su po mišljenju prvostepenog suda navodi tužilje da nikada nije radila kod tuženog JKP „Kombrest“ s obzirom da je tužilja obavljala deo poslava za Gradsku upravu Grada Pančeva po osnovu ugovora sa agencijom za privremeno zapošljavanje po raspisanom tenderu. Faktičko radno angažovanje tužilje kod tužene Gradske uprave grada Pančeva preko drugih agencija za zapošljavanje i tuženog JKP „Kombrest“, i da se ne mogu računati u rok od 24 meseca na koji je ograničen rad na određeno vreme, koji je neophodan za utvrđenje preobražaja radnog odnosa.
Drugostepni sud je odlučujući o žalbi tužilje istu odbio, kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u delu u kome je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tužene Gradske uprave grada Pančeva počev od 17.03.2021. godine i da se obaveže tužena Gradska uprava grada Pančeva da sa tužiljom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme za odgovarajuće poslove, primenom člana 189. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik RS“, br. 79/2005), člana 8. Zakona o radnim odnosima u državnim organima („Službeni glasnik RS“, br. 23/12, 79/15) i člana 8. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedincima lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16 ... 113/17). Drugostepeni sud je smatrao da iz sadržine navedenih propisa sledi da radni odnos zasnovan na određeno vreme u jedinicama lokalne samouprave ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme, imajući u vidu imperativna pravila zakona koji se primenjuju na datu radnu sredinu, tuženu Gradsku upravu grada Pančeva odnosno da se ne može primeniti pravilo o preobražaju radnog odnosa iz člana 37. Zakona o radu, zbog čega je bez značaja okolnost to što je tužilja kod tužene Gradske uprave grada Pančeva obavljala rad u periodu od 27.07.2009. godine do 07.12.2015. godine, jer je nakon toga obavlja poslove za tuženu Gradsku upravu grada Pančeva na osnovu više zaključenih ugovora sa agencijama za zapošljavanje i dva ugovora o privremenom i povremenom obavljanju poslova sa tuženim JKP „Kombrest“.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno su odlučili nižestepeni sudovi kada su odbili kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tužene Gradske uprave grada Pančeva počev od 17.03.2021. godine i da se obaveže tužena Gradska uprava grada Pančeva da zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme sa tužiljom za odgovarajuće poslove.
Tužilja je zasnovala radni odnos kod tužene Gradske uprave grada Pančevo 27.07.2009. godine na radnom mestu za ..., gde je radila sve do 07.12.2015. godine, a nakon toga je preko različitih agencija za zapošljavanje upućivana na rad kod tužene Gradske uprave grada Pančevo, da bi 17.03.2021. godine i 01.04.2021. godine sa tuženim JKP „Kombrest“ zaključila ugovore o obavljanju privremenih i povremenih poslova. S obzirom na utvrđeno, da je tužilja bila u radnom odnosu kod tužene Gradske uprave grada Pančeva u periodu od 27.07.2009. godine do 07.12.2015. godine, pa kako rok za pokretanje spora jeste 60 dana, kako je to propisano članom 195. stav 2. Zakona o radu, to rok od 60 dana je počeo da teče danom saznanja za povredu prava od strane tužene Gradske uprave grada Pančeva, a to je 07.12.2015. godine, pa kako je tužba podneta 05.05.2021. godine, to sledi da je rok za podnošenje tužbe istekao mnogo pre nego što je tužilja podnela tužbu. Kasnije radno angažovanje tužilje preko raznih agencija za zapošljavanje i kasnije zaključeni ugovori o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa drugim poslodavcem, ne uračunavaju se u rok od 24 meseca neophodan za preobražaj radnog odnosa, jer se ne radi o radnopravnom ili ugovornom odnosu sa tuženom Gradskom upravom grada Pančeva, niti se taj rad može smatrati faktičkim, jer se vrši uz postojeći pravni osnov, ugovor o privremenim i povremenim poslovima ili ugovor o radu sa drugim pravnim licima odnosno agencijama za zapošljavanje.
Stoga su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković