Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev 3137/05
01.03.2006. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Stojana Jokića, predsednika veća, Mihaila Rulića, Zvezdane Lutovac, Nikole Stanojevića i Slobodana Dražića, članova veća, u parnici tužioca AA, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv tužene državne zajednice Srbije i Crne Gore- Vojske SCG. Vojna pošta aa BB, koje zastupa Ministarstvo odbrane – Služba za imovinsko-pravne poslove, Odsek u Nišu, radi naknade štete, vrednost spora 617.424,68 dinara, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Vranju, Gž.broj 1694/05 od 29.09.2005. godine, u sednici veća održanoj dana 01.03.2006. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Okružnog suda u Vranju, Gž.br. 1694/05 od 29.09.2005. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pobijanom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je presuda Opštinskog suda u Vranju, P.broj 79/05 od 20.06.2005. godine kojom je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog oštećenja objekata sagrađenih na katastarskoj parceli broj vv, sa liste nepokretnosti broj gg KO VV, isplati iznos od 187.860,33 dinara za porodičnu stambenu zgradu starije gradnje; iznos od 122.534,48 dinara, za porodičnu stambenu zgrade novije gradnje i iznos od 307.029,68 dinara za pomoćni ekonomski objekat, odnosno ukupan iznos od 617.424,68 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.04.2005. godine pa do konačne isplate kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 89.274,00 dinara i kojom je odbijen kao neosnovan prigovor tuženog zastarelost i apsolutne nenadležnosti suda.
Protiv pravosnažne drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog svih zakonom propisanih razloga sa predlogom da se nižestepene presude ukinu i predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srbije" broj 125/04 od 22.11.2004.godine, stupio na snagu 23.02.2005. godine) Vrhovni sud Srbije je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361.stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Za svoje odluke nižestepeni sudovi su dali jasne i neprotivrečne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud, pa ne stoje navodi revizije o učinjenoj bitnoj povredi iz člana 361.stav 2. tačka 12. ZPP.
Prema činjeničnom stanju koje je prvostepeni sud utvrdio pravilnom ocenom svih izvedenih dokaza i na osnovu rezultata celokupnog postupka, dana 21.06.2000. godine došlo je do eksplozije municije i drugih eksplozivnih sredstava u magacinu Vojske Jugoslavije koji je bio smešten u objektima živinarske farme u selu GG. Usled eksplozije, a zbog dejstva vazdušnog udarnog talasa i sa fizičkog osciliranja zemljišta nastupila su oštećenja na dve porodične stambene zgrade i pomoćnom ekonomskom objektu tužioca, a koji su izgrađeni na katastarskoj parceli broj vv KO VV. Prema nalazu i mišljenju veštaka od 22.04.2005. godine za otklanjanje štete na objektima tužioca i dovođenje istih u stanje pre oštećenja potreban je iznos od 617.424,68 dinara, prema cenama na dan veštačenja.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je tužena odgovorna za štetu koju je pretrpeo tužilac na svojoj imovini po principu objektivne odgovornosti u smislu člana 173. i 174. ZOO, pa su obavezali tuženog da tužiocu naknadi štetu u visini potrebnoj da bi se objekti tužioca doveli u stanje pre oštećenja, a po cenama u vreme donošenja sudske odluke, odnosno u vreme veštačenja koje je prethodilo sudskoj odluci, sve saglasno odredbi člana 189.stav 2.
Stoga je neosnovan navod revizije da visina štete nije utvrđena u vreme donošenja sudske odluke, što podrazumeva i kraći vremenski period od dana utvrđenja štete do dana donošenja prvostepene presude, jer je u konkretnom slučaju veštačenje kojim je utvrđena visina štete obavljeno 22.04.2005. godine a prvostepena presuda je doneta nepuna dva meseca posle toga, odnosno 20.juna 2005. godine. Navedenim dopunskim nalazom veštaka, izlaskom na lice mesta utvrđeno je da stambeni i pomoćni objekat tužioca nije pretrpeo novu naknadnu štetu od dana prethodnog veštačenja te je sanacija objekta ista po predlogu iz osnovnog nalaza od 13.11.2003. godine samo što je pri utvrđivanju cena za svaku poziciju uzet normativ vremena za izradu pozicije utroška materijala prema cenama na tržištu, transporta ishrane radnika u toku dana sve na dan dopunskog veštačenja. U pogledu pozicija nalazi se ne razlikuju, samo što je u dopunskom nalazu veštaka predračun izvršen pojedinačno za svaki objekat, a zatim je u rekapitulaciji dat zbirni iznos.
Sa izloženog, a na osnovu člana 405. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija,
Stojan Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Mirjana Vojvodić
dlj.