U 4140/04

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
U 4140/04
19.01.2006. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Ljubodraga Pljakića, predsednika veća, Dragana Skoka i Dušanke Marjanović, članova veća, sa savetnikom suda Milankom Alkalaj, kao zapisničarem, odlučujući u upravnom sporu po tužbi tužioca PTP \"AA" O.D. AA, koje zastupa AB, advokat, protiv rešenja Ministarstva finansija – Poreske uprave, Regionalni centar Kragujevac broj: 12-434-1-00038/2004-3 od 26.08.2004. godine, u predmetu utvrđivanja lokalne komunalne takse za korišćenje javne površine, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 19.01.2006. godine, doneo je

P R E S U D U

Tužba SE UVAŽAVA i PONIŠTAVA rešenje Ministarstva finansija – Poreske uprave, Regionalni centar Kragujevac broj: 12-434-1-00038/2004-3 od 26.08.2004. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osporenim rešenjem odbijena je, kao neosnovana, žalba AA izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija – Poreske uprave, Ekspoziture Čajetina broj: 352-113/04-03 od 16. 07. 2004. godine, kojim rešenjem je obvezniku AA, vlasniku \"VV" sa sedištem na ___, utvrđena lokalna komunalna taksa za korišćenje javne površine ispred poslovne prostorije, u ukupnom iznosu od 532.680,00 dinara.

Tužilac je tužbom osporio zakonitost rešenja tuženog organa zbog bitne povrede pravila postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, navodeći, kao i u žalbi da je ožalbeno rešenje nepravilno i nezakonito. Ističe da nije jasno zašto naplatu takse vrši poreska uprava, obzirom da Odluka o komunalnim taksama nedvosmisleno navodi da utvrđivanje takse vrši opštinski organ uprave nadležan za izdavanje odobrenja za korišćenje prostora na javnim površinama. Takođe je istakao, da je rešenje doneto prema licu koje nema pravnu legitimaciju, jer je obveznik ove takse PTP \"AA" O.D. AA i ostali, u čijem sastavu posluje \"BB". Smatra da u konkretnom slučaju obveznik ne može biti fizičko lice, već ili ugostiteljska radnja ili preduzeće. Dalje ističe i retroaktivno dejstvo Odluke o lokalnim komunalnim taksama, koja je usvojena na sednici Skupštine opštine Čajetina dana 24.03.2004. godine, a objavljena u Službenom glasniku 30. aprila 2004. godine i stupila na snagu 08.05.2004. godine, a primenjuje se od 01.01.2004. godine, što smatra da nije ispravno. Sa iznetih razloga tužilac predlaže da Vrhovni sud tužbu uvaži i osporeno rešenje poništi.

Tuženi organ je u odgovoru na tužbu ostao pri razlozima iz osporenog rešenja i predložio da Vrhovni sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Po razmatranju spisa predmeta, ocene navoda tužbe i odgovora na tužbu, Vrhovni sud je našao:

Tužba je osnovana.

Osnovano se navodima tužbe ukazuje na nezakonitost rešenja tuženog organa.

Prema obrazloženju osporenog rešenja tuženi organ je našao da je prvostepeni organ pravilno postupio, kada je pravilnom primenom Taksene tarife Odluke o lokalnim komunalnim taksama (Opštinski službeni glasnik Skupštine opštine Čajetina broj: 6/2004), kojom je propisan iznos takse, a članom 5. iste odluke, da naplatu komunalne takse vrši Republička poreska uprava – Ekspozitura Čajetina rešenjem tužiocu utvrdio taksenu obavezu, kao što je bliže navedena u dispozitivu tog rešenja. Prvostepeni poreski organ je nesporno utvrdio da tužilac, na osnovu rešenja Opštinske uprave Čajetina – Odeljenje za urbanizam, građevinarstvo, stambeno-komunalne i inspekcijske poslove od 08. 06. 2004. godine, koristi prostor na javnoj površini u naseljenom mestu Zlatibor, u prvoj zoni, ispred poslovne prostorije – radnje \"BB" u površini od 92,00 m2, privremeno zatvorene terase, u delu obeleženog prostora na licu mesta u vremenu od 01. 07. 2004. do 31. 12. 2004. godine. Navode žalbe tužioca, koji se odnose na konstataciju i pitanje tužioca, da je nejasno zašto naplatu takse iz obrazloženja ožalbenog rešenja vrši prvostepeni poreski organ – Poreska uprava – Ekspozitura Čajetina, je ocenila neosnovanim, iz razloga, što je odredbom člana 5. Odluke o lokalnim komunalnim taksama Skupštine opštine Čajetina propisano da naplatu komunalne takse vrši Republička poreska uprava – Ekspozitura Čajetina. Tuženi organ je i ostale žalbene navode, koji se odnose na legitimaciju stranke u postupku i retroaktivnost dejstva Odluke o lokalnim komunalnim taksama, takođe ocenio neosnovanim, dok je ostale navode ocenio, kao navode bez uticaja na drugačije rešenje ove upravne stvari.

Prema Odluci o lokalnim komunalnim taksama Skupštine opštine Čajetina koja je doneta pod brojem 355-17/2004-01 od 24.03.2004. godine ("Opštinski službeni glasnik" broj 10/02), u Taksenoj tarifi, Tarifni broj 1, u napomeni je propisano, da utvrđivanje takse po ovom tarifnom broju vrši Opštinski organ uprave nadležan za izdavanje odobrenja za korišćenje prostora na javnim površinama ili ispred poslovnih prostorija u poslovne svrhe.

Odredbom člana 24. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku, je propisano da organ pazi po službenoj dužnosti u toku celog postupka na svoju stvarnu i mesnu nadležnost.

Odredbom člana 231. stav 2. istog Zakona, propisano je, ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rešenje doneo nenadležni organ, poništiće to rešenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rešavanje.

Kod ovakvog stanja stvari, po nalaženju Vrhovnog suda, prilikom donošenja prvostepenog rešenja učinjena je bitna povreda pravila postupanja, zbog koje zakonitost osporenog rešenja nije moguće ispitati, jer ni drugostepeni organ nije otklonio tu povredu pravila postupanja u postupku kod prvostepenog organa. Povreda se sastoji u tome što je tužiocu taksenu obavezu utvrdio prvostepeni poreski organ, kao nenadležni organ, a drugostepeni organ je u obrazloženju osporenog rešenja našao da je prvostepeni organ pravilno postupio, kada je doneo prvostepeno rešenje, pozivajući se pri tom na odredbu člana 5. navedene Odluke o lokalnim komunalnim taksama Skupštine opštine Čajetina, kojom je propisano da naplatu komunalne takse vrši Republička poreska uprava – Ekspozitura Čajetina, pri čemu nije uočena razlika između instituta "utvrđivanja" i instituta "naplate".

Po oceni Vrhovnog suda izloženo zaključivanje tuženog organa za sada se ne može prihvatiti kao pravilno. Ovo stoga što su utvrđivanje taksene obaveze i naplata komunalne takse dva različita instituta, o čemu u postupku nije vođeno računa o nadležnosti organa za utvrđivanje taksene obaveze, pa je stoga tuženi organ u obavezi da ove protivrečnosti otkloni u novom postupku.

Sa iznetih razloga, očigledno je donošenjem osporenog rešenja povređen zakon na štetu tužioca, pa je Vrhovni sud Srbije tužbu tužioca uvažio i poništio osporeno rešenje odlučujući kao u dispozitivu presude, u smislu člana člana 38. stav 2. u vezi člana 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, a u novom postupku tuženi organ je vezan primedbama suda i iznetim pravnim shvatanjima u smislu člana 61. istog Zakona.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU

Dana 19. 01. 2006. godine, U. 4140/04

Zapisničar Predsednik veća-sudija

Milanka Alkalaj, s.r. Ljubodrag Pljakić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić