U 4200/04

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
U 4200/04
05.10.2005. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Ljubodraga Pljakića, predsednika veća, Dragana Skoka i Dušanke Marjanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Srbije Ružom Urošević zapisničarem, rešavajući u upravnom sporu po tužbi tužioca JP \"K" DP \"P, protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije ... broj ... od ... godine, uz učešće zainteresovanih lica G. i T., koje zastupa J., advokat, u pravnoj stvari eksproprijacije, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 05.10.2005. godine, doneo je

P R E S U D U

Tužba SE UVAŽAVA i PONIŠTAVA rešenje Ministarstva finansija Republike Srbije ... broj ... od ... godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osporenim rešenjem odbijena je žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Odeljenja za imovinsko-pravne poslove Opštine ... broj ... od ... godine, kojim su usvojeni zahtevi T. i G., te se u korist JP \"K" DP \"P", uz pravičnu naknadu eksproprišu objekti koji se nalaze na katastarskoj parceli broj ... kao i predmetna parcela u površini od 0.65.47 ha, u KO...

Tužilac osporava zakonitost rešenja tuženog organa zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i navodi da je pogrešno utvrđeno da podnosioci zahteva za eksproprijaciju nemaju ekonomski interes za korišćenje preostalih nepokretnosti, jer su zahtev podnele u postupku eksproprijacije katastarske parcele broj ... u KO ... Eksproprijacija te parcele ni na koji način nije bila od uticaja na njihovu egzistenciju i nije mogla biti razlog za proširenje eksproprijacije na katastarsku parcelu broj ... u KO ... Dalje navodi da ranije eksproprisano zemljište, kao i preostalo (za koje se traži proširenje eksproprijacije) nije bilo osnovni izvor prihoda podnosilaca zahteva, niti su one koristile objekte koji se na njemu nalaze, pošto žive i rade u Beogradu. Predlaže da Vrhovni sud Srbije tužbu uvaži i osporeno rešenje poništi.

Tuženi organ u odgovoru na tužbu navodi da u svemu ostaje pri razlozima iznetim u obrazloženju osporenog rešenja i predlaže da Vrhovni sud Srbije tužbu odbije kao neosnovanu.

G. i T., u svojstvu zainteresovanih lica, u odgovoru na tužbu navode da su upravni organi na pravilan način utvrdili sve relevantne činjenice, posebno okolnost da nemaju privredni interes da koriste preostali deo nepokretnosti, pa predlažu da Vrhovni sud Srbije tužbu odbije kao neosnovanu.

Ispitujući zakonitost osporenog rešenja u granicama zahteva iz tužbe, u smislu odredbe člana 39. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ" br. 46/96) ocenom navoda u tužbi, odgovorima na tužbu i spisa predmeta ove upravne stvari, Vrhovni sud Srbije je našao da je tužba osnovana.

Po oceni Vrhovnog suda Srbije osporeno rešenje je nezakonito jer je prilikom njegovog donošenja pogrešno primenjeno materijalno pravo, odnosno odredba člana 10. Zakona o eksproprijaciji ("Sl. glasnik RS" br. 53/95) kojom je propisano da, ako se prilikom eksproprijacije jednog dela nepokretnosti utvrdi da sopstvenik nema ekonomskog interesa da koristi preostali deo nepokretnosti, odnosno ako je zbog toga na preostalom delu nepokretnosti onemogućena ili bitno otežana njegova egzistencija, eksproprisaće se, na njegov zahtev, i taj deo nepokretnosti. Sopstvenik nepokretnosti, u smislu navedene odredbe Zakona može podneti zahtev da mu se ekspropriše preostali deo nepokretnosti, samo u zakonito pokrenutom postupku eksproprijacije dela nepokretnosti, pa je njegovo pravo uslovljeno pokretanjem postupka eksproprijacije koji se odnosi upravo na tu nepokretnost, odnosno njen deo.

Kako iz spisa predmeta ove upravne stvari proizilazi da su sopstvenici nepokretnosti, u postupku eksproprijacije katastarske parcele broj ... u KO ..., podneli zahtev za eksproprijaciju katastarske parcele broj ... u KO ..., odnosno cele katastarske parcele, a ne preostalog dela, i to u sasvim drugoj katastarskoj opštini, po oceni Vrhovnog suda Srbije nisu bili ispunjeni uslovi za primenu odredbe člana 10. Zakona o eksproprijaciji. Ova odredba Zakona se prema stavu Vrhovnog suda Srbije može primeniti samo u slučaju ako se u postupku eksproprijacije jednog dela katastarske parcele, koja se označava brojem, klasom, kulturom, površinom i nazivom katastarske opštine, utvrdi da sopstvenik nema ekonomskog interesa da koristi preostali deo nepokretnosti, pri čemu se pod preostalim delom podrazumeva upravo preostali deo one katastarske parcele od koje se jedan deo ekspropriše, a ne i bilo koja druga parcela u drugoj katastarskoj opštini.

U ponovnom postupku tuženi organ će doneti novo, na zakonu zasnovano rešenje, imajući pri tom u vidu da su pravno shvatanje i primedbe suda iznete u ovoj presudi obavezne za tuženi organ u smislu odredbe člana 61. Zakona o upravnim sporovima.

Nalazeći da je osporenim rešenjem povređen zakon na štetu tužioca, Vrhovni sud Srbije je tužbu uvažio i osporeno rešenje poništio, odlučujući kao u dispozitivu presude na osnovu odredbe člana 38. stav 2. u vezi člana 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU

dana 05.10.2005. godine, U.4200/04

Predsednik veća-sudija,

Ljubodrag Pljakić, s.r.

Zapisničar,

Ruža Urošević, s.r.

Za tačnost otpravka