Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
U 5550/06
31.10.2007. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Ljubodraga Pljakića, predsednika veća, Dragana Skoka i Dušanke Marjanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Srbije, Ružom Urošević, kao zapisničarem, odlučujući u upravnom sporu po tužbi tužioca \"AA", koga zastupa AB, advokat, protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Poreske uprave – Regionalnog centra Novi Sad broj 47-2019/2006 od 07.08.2006. godine, u pravnoj stvari utvrđivanja poreza na dodatu vrednost, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 31.10.2007. godine, doneo je

P R E S U D U

Tužba SE ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Osporenim rešenjem, odbijena je žalba tužioca, izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Poreske uprave – Filijale CVPO Kikinda broj 01-47-01/06-223-09 od 19.05.2006. godine, kojom je tužiocu utvrđena obaveza PDV-a za poreski period od 01.09.2005. godine do 30.09.2005. godine, u iznosu od 830.217,00 dinara, naložena mu uplata navedenog iznosa uz obračun kamate od dana dospeća obaveze 10.10.2005. godine do dana uplate i usaglašavanje poslovne evidencije PDV sa dispozitivom tog rešenja.

Tužilac osporava zakonitost rešenja tuženog organa zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primene zakona o PDV. Navodi da je nesporno da je dva puta izvršio obračun PDV-a, po istom prometu robe i da takav obračun nije u skladu sa pozitivnim propisima, ali je to posledica nesnalaženja u novom načinu oporezivanja i na štetu poreskog obveznika. Postupanjem u skladu sa nalogom tuženog i prvostepenog organa tužilac bi bio u obavezi da za isti promet plati PDV i po treći put, iako se već nalazi u preplati, pa predlaže da Vrhovni sud Srbije tužbu uvaži i osporeno rešenje poništi.

Tuženi organ u odgovoru navodi da u svemu ostaje pri razlozima iznetim u obrazloženju osporenog rešenja i predlaže da Vrhovni sud Srbije tužbu odbije kao neosnovanu.

Ispitujući zakonitost osporenog rešenja u granicama zahteva iz tužbe, u smislu odredbe člana 39. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ", br. 46/96) ocenom navoda u tužbi, odgovoru na tužbu i spisa predmeta ove upravne stvari, Vrhovni sud Srbije je našao da tužba nije osnovana.

Pravilno je po oceni Vrhovnog suda Srbije odlučio tuženi organ kada je, u postupku u kome nije bilo povrede pravila postupka, odbio žalbu tužioca nalazeći da je prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primenio materijalno pravo kada je tužiocu, za poreski period od 01.09.2005. godine do 30.09.2005. godine, utvrdio porez na dodatu vrednost za promet dobara i usluga u ukupnom iznosu od 1.717.276,00 dinara i prethodni porez u ukupnom iznosu od 887.059,00 dinara, te obavezu PDV-a da za ovaj poreski period u iznosu od 830.217,00 dinara.

Ovo s toga što je provedenom postupku utvrđeno, iz knjige poreskih računa za period od 01.09. do 30.09.2005. godine, da su u ovom periodu evidentirani računi izdati od \"BB", u kojima ukupna naknada bez PDV iznosi 4.146.137,50 dinara, dok je PDV iskazan u visini od 331.691,00 dinara. Kako je navedeni iznos PDV – a obveznik iskoristio kao prethodni porez u prethodnom periodu od 01.09. do 30.09.2005. godine, osnovano zaključuje tuženi organ da je u ovom slučaju dva puta iskorišćeno pravo na odbitak prethodnog PDV-a za isti promet dobara.

Kako tužilac u tužbi ne spori da je za promet dobara iskorišćeno pravo na odbitak prethodnog poreza iskazanog i plaćenog po avansnom računu, to je ponovno korišćenje prava na odbitak u suprotnosti sa odredbama člana 28. Zakona o porezu na dodatu vrednost, kao i odredbom člana 12. Pravilnika o određenim slučajevima u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima od kojih se mogu izostaviti pojedini podaci ("Službeni glasnik RS", br. 105/04...67/05). Ovo stoga, što prema navedenim odredbama za svako avansno plaćanje koje obveznik primi dužan je da izda propisan račun, a nakon isporuke dobara da izda konačan račun u kome se iskazuje ukupan iznos naknade za izvršen promet dobara koji se umanjuje se za iznos avansnih uplata, a iznos PDV – a, koji je obračunat na ukupni iznos naknade, umanjuje se za iznos PDV-a koji je obračunat na iznos avansnih uplata.

Na osnovu izloženog, nalazeći da osporenim rešenjem nije povređen zakon na štetu tužioca, Vrhovni sud Srbije je, tužbu odbio kao neosnovanu, odlučujući kao u dispozitivu presude na osnovu odredbe člana 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU,

dana 31.10.2007. godine, U. 5550/06

Zapisničar, Predsednik veća-sudija,

Ruža Urošević, s.r. Ljubodrag Pljakić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

MĐ