Uvp I

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE

23.01.2008. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Nade Kljajević, predsednika veća, Zoje Popović, Jelene Ivanović, mr Jadranke Injac i Obrada Andrića, članova veća, sa savetnikom Vukicom Latinović, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu AA, za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Beogradu, U. br. 1499/06 od 13.10.2006. godine, uz učešće Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu grada Beograda, kao protivne stranke, u predmetu materijalnog obezbeđenja, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 23.01.2008. godine, doneo je

 

P R E S U D U

 

Zahtev SE ODBIJA.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Pobijanim presudom odbijena je tužba podnosioca zahteva podneta protiv rešenja Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu grada Beograda XIX-05 br. 560-171-2/2004 od 18.08.2004. godine, kojim je odbijena žalba podnosioca zahteva izjavljena protiv rešenja Gradskog centra za socijalni rad Beograd – Odeljenje Zvezdara Up. br. 55310-1095/2004 od 17.05.2004. godine, a kojim je utvrđeno da podnosiocu zahteva prestaje pravo na materijalno obezbeđenje zaključno sa 31.05.2003. godine, iz razloga navedenih u obrazloženju rešenja.

 

U zahtevu za vanredno preispitivanje presude, pogrešno označenom kao „revizija“ podnosilac pobija presudu Okružnog suda u Beogradu zbog povreda pravila postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Navodi da je star i bolestan i da mu kao socijalno ugroženom licu pripada pravo na materijalno obezbeđenje. Ukazuje da nije tačna konstatacija suda da je on svoj stan prodao. Predlaže Vrhovnom sudu Srbije da zahtev uvaži i ukine pobijanu presudu i da ga oslobodi plaćanja sudske takse.

 

U odgovoru na tužbu protivna stranka Sektretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu grada Beograda, navodi da je pobijana presuda na zakonu zasnovana i predlaže da sud zahtev odbije kao neosnovan.

 

Po oceni navoda podnetog zahteva, odgovora na zahtev i spisa predmeta Vrhovni sud Srbije je našao:

 

Zahtev je neosnovan.

 

Iz spisa predmeta utvrđuje se da je rešenjem Centra za socijalni rad Zemun od 08.07.2002. godine podnosiocu zahteva priznato pravo na materijalno obezbeđenje sa isplatom od 01.06.2002. godine do 31.03.2003. godine. U postupku preispitivanja uslova za dalje korišćenje prava utvrđeno je da je podnosilac zahteva ugovorom o kupoprodaji od 02.08.1993. godine prodao stan u Zemun Polju, zbog čega ne ispunjava uslov iz člana 12. stav 1. tačka 4. Zakona o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana, za priznavanje ovog prava. Rešenjem prvostepenog organa od 17.05.2004. godine podnosiocu zahteva je prestalo ovo pravo, zaključno sa 31.05.2003. godine. Žalbu izjavljenu protiv ovog rešenja drugostepeni organ je odbio, a tužbu podnetu protiv drugostepenog rešenja Okružni sud u Beogradu je odbio pobijanom presudom.

 

Vrhovni sud Srbije nalazi da je u pobijanoj presudi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenjeno materijalno pravo, u postupku u kome nije bilo povrede pravila i za odluku Okružni sud je dao jasne i na zakonu zasnovane razloge, koje u potpunosti prihvata i ovaj sud.

 

Ovo stoga što je odredbom člana 12. stav 1. tačka 4. Zakona o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana ("Službeni glasnik RS", br. 36/91...115/05) propisano da pravo na materijalno obezbeđenje ima pojedinac, odnosno porodica, koja nema prihode, ili ima manji prihod od minimalnog nivoa socijalne sigurnosti utvrđenog ovim zakonom, pod uslovom, da pojedinac, odnosno član porodice nije prodao, poklonio ili se odrekao prava na nasleđivanje nepokretne imovine ili da je protekao period u kojem bi, od tržišne vrednosti nepokretne imovine koju je prodao, poklonio ili se odrekao prava na nasleđivanje, mogao obezbeđivati materijalno obezbeđenje u smislu ovog zakona.

 

Kako je u postupku utvrđeno da je podnosilac zahteva prodao nepokretnost, to i po oceni Vrhovnog suda Srbije ne ispunjava uslov za priznavanje prava na materijalno obezbeđenje, pa je pobijana presuda na zakonu zasnovana.

 

Iz napred iznetih razloga, nalazeći da pobijanom presudom nije povređen zakon na štetu podnosioca zahteva, Vrhovni sud Srbije je odlučio kao u dispozitivu ove presude, na osnovu odredbe člana 48. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ" br. 46/96).

 

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU

Dana 23.01.2008. godine, Uvp. I 58/07

 

Zapisničar, Predsednik veća-sudija,

Vukica Latinović, s.r. Nada Kljajević, s.r.

 

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

 

RS