Uzp 142/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 142/2016
02.06.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Dragana Skoka i Biserke Živanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Karanović, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija Republike Srbije, za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda, Odeljenje u Nišu II-2 U 7275/15 od 17.02.2016. godine, uz učešće protivnih stranaka: Žalbene komisije Vlade Republike Srbije i mr B.S. iz N., ul. ..., koga zastupa punomoćnik A.D., advokat iz N., ul. ..., P. „D.B.“, K., lokal ..., u predmetu radnog odnosa, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 02.06.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

OBAVEZUJE SE podnosilac zahteva da protivnoj stranci, B.S. iz N., nadoknadi troškove u iznosu od 16.500,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema presude.

O b r a z l o ž e nj e

Stavom I dispozitiva pobijane presude uvažena je tužba tužioca, mr B.S. iz N. i poništeno rešenje Žalbene komisije Vlade Republike Srbije, broj 111-00-00038/2015-01 od 14.04.2015. godine i rešeno tako što se stavom II dispozitiva presude uvažava žalba, poništava rešenje Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija Republike Srbije, broj 112-02- 75/2013-02 od 05.06.2013. godine i predmet vraća Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija Republike Srbije na ponovni postupak i odlučivanje. Stavom III dispozitiva pobijane presude obavezan je tuženi organ, Žalbena Komisija Vlade Republike Srbije, da tužiocu, mr B.S., nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.370,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema presude. Rešenjem Žalbene komisije Vlade Republike Srbije, broj 111-00-00038/2015-01 od 14.04.2015. godine, donetim u izvršenju presude Upravnog suda, Odeljenja u Nišu II-3 U 13142/13 od 05.03.2015. godine, odbijena je tužiočeva žalba protiv rešenja Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija Republike Srbije (čiji je pravni sledbenik Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija Republike Srbije), broj 112-02-75/2013-02 od 05.06.2013. godine, kojim su M.L. i u upravnom sporu zainteresovana lica (D.K. i M.M.,obojica iz B.) izabrani za prijem u radni odnos na neodređeno vreme na radno mesto inspektora elektronskih komunikacija, u zvanju savetnik, uz obavezan šestomesečni probni rad u kom roku su dužni da polože državni stručni ispit.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnetom, zbog bitnih povreda pravila postupka podnosilac navodi da Upravni sud nije cenio odlučne činjenice koje se tiču uslova za konkurisanje na oglašeno radno mesto putem javnog konkursa, a to je ravnopravnost kandidata prilikom konkurisanja, u pogledu uslova koji se tiču državnog stručnog ispita. Ukazuje da sud nije imao u vidu činjenicu da se radi o javnom, a ne internom konkursu na koji mogu da učestvuju sva lica koja ispunjavaju opšte uslove za zaposlenje propisane konkursom, pri čemu postoji posebna napomena u tekstu oglasa o javnom konkursu, a koja se odnosi na kandidate koji nemaju položen državni stručni ispit u trenutku podnošenja prijave za javni konkurs da se primaju na rad pod uslovom da taj ispit polože do okončanja probnog rada. Smatra da je, s obzirom na navedenu napomenu u tekstu predmetnog oglasa i da u tekstu oglasa o javnom konkursu nije navedeno da kandidati sa položenim državnim stručnim ispitom imaju prednost, pogrešno zaključivanje Upravnog suda da su kandidati koji su imali položen državni stručni ispit morali imati prednost u izbornom postupku, u odnosu na ostale kandidate bez položenog državnog ispita i tek ukoliko niko od prijavljenih kandidata nije imao položen državni stručni ispit, u tom slučaju su mogli biti uzeti u obzir i kandidati bez položenog državnog stručnog ispita. Predlaže da sud zahtev uvaži.

Protivna stranka, mr B.S. iz N. je u odgovoru na zahtev naveo da je zahtev neosnovan, a pobijana presuda pravilna i na zakonu zasnovana. Traži troškove za sastav odgovora na zahtev od strane punomoćnika u iznosu od 16.500,00 dinara.

Protivna stranka, Žalbena Komisija Vlade Republike Srbije, nije dostavila odgovor na zahtev, ali je dostavila spise predmeta upravnog postupka okončanog rešenjem Žalbene Komisije Vlade Republike Srbije koje je poništeno pobijanom presudom.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema obrazloženju pobijane presude, tužbom osporenim rešenjem tuženi organ je povredio pravila postupka iz člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 33/97 i 31/01 i ''Službeni glasnik RS'' broj 30/10), jer obrazloženje osporenog rešenja ne sadrži razloge koji upućuju na rešenje kakvo je dato u dispozitivu. To iz razloga što iz samog teksta javnog konkursa za popunjavanje predmetnog radnog mesta proizilazi da je u okviru propisanih konkretnih uslova za navedeno radno mesto propisan i uslov da kandidat ima položen državni stručni ispit, pri čemu je u napomenama na kraju konkursa za sva oglašena radna mesta, između ostalog, navedeno da se kandidati bez položenog državnog stručnog ispita primaju na rad pod uslovom da taj ispit polože do okončanja probnog rada. Prema nalaženju Upravnog suda, kako je konkursom propisan jedan od uslova za navedeno radno mesto da kandidat ima položen državni stručni ispit, to su kandidati za navedeno radno mesto sa položenim državnim stručnim ispitom, pored ispunjavanja ostalih uslova, morali imati prednost u izbornom postupku u odnosu na ostale kandidate bez položenog državnog stručnog ispita, a tek ukoliko niko od prijavljenih kandidata nema položen državni stručni ispit, u tom slučaju mogu se uzeti u obzir kandidati bez položenog državnog stručnog ispita, koji se primaju na rad pod uslovom da taj ispit polože do okončanja probnog rada. Zbog navedenog, po nalaženju Upravnog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilni razlozi tuženog organa dati u obrazloženju osporenog rešenja, da su u ovom konkursu primljeni kandidati koji su, u odnosu na žalioca, ostvarili bolje ukupne rezultate, odnosno prosečnu ocenu, a ne zbog činjenice posedovanja ili neposedovanja državnog ispita.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijana presuda doneta bez povrede pravila postupka, uz pravilnu primenu materijalnog prava. Obrazloženje pobijane odluke sadrži jasne i određene razloge kojima se sud rukovodio pri oceni zakonitosti osporenog rešenja, koje u svemu prihvata i ovaj sud, a pre svega one koji se odnose na to da su kandidati za navedeno radno mesto sa položenim državnim stručnim ispitom, pored ispunjavanja ostalih uslova, morali imati prednost u izbornom postupku u odnosu na ostale kandidate bez položenog državnog stručnog ispita. Stoga su navodi zahteva koji se odnose na nezakonito postupanje Upravnog suda neosnovani.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva ove presude.

Sud je, saglasno odredbama člana 165. u vezi člana 150, 153. i 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/14), te primenom tarifnog broja 45. stav 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata (''Službeni glasnik RS'' br. 121/12), odlučio kao u stavu drugom dispozitiva presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU dana 02.06.2016. godine, Uzp 142/2016

Zapisničar,                                                                                                                            Predsednik veća – sudija,

Vesna Karanović, s.r.                                                                                                         Mirjana Ivić, s.r.