Uzp 236/2020 4.1.2.7.1; zahtev za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 236/2020
19.02.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branke Dražić, članova veća, sa savetnikom Dragicom Vranić, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Ministarstva unutrašnjih poslova, za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-4 U 4678/20 od 10.09.2020. godine, sa protivnom strankom AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Zoran Mitić, advokat iz ..., u predmetu prestanka radnog odnosa, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 19.02.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, UKIDA SE presuda Upravnog suda – Odeljenja u Nišu II-4 U 4678/20 od 10.09.2020. godine i predmet vraća Upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom, stavom prvim dispozitiva, uvažena je tužba tužioca AA iz sela ..., Opština ... i poništeno rešenje tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova, Kabineta ministra 01 broj .. od 27.12.2019. godine, a stavom drugim dispozitiva obavezan tuženi organ da tužiocu naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 17.870,00 dinara. Rešenjem Ministarstva unutrašnjih poslova, Kabineta ministra 01 broj .. od 27.12.2019. godine, utvrđeno je da je tužiocu, policijskom službeniku Ministarstva unutrašnjih poslova, Policijske uprave u ..., prestao radni odnos dana 10.09.2019. godine, kada je postala pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 106/17 od 20.02.2019. godine, kojom mu je, zbog učinjenog krivičnog dela iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ovako utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od 2 godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnetom zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari podnosilac ističe da je neosnovan zaključak Upravnog suda da u konkretnom slučaju nije bilo moguće primeniti Zakon o državnim službenicima. Ukazuje da je sud zanemario činjenicu da uslovna osuda u sistemu krivičnih sankcija predstavlja meru upozorenja a ne kaznu, te da se tek kod opozivanja uslovne osude, utvrđena kazna izriče i podobna je samostalnom izvršenju. Smatra da, imajući u vidu razliku između uslovne osude i kazne zatvora, mora biti nesporno da je osnovana primena čana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima u vezi sa članom 172. stav 1. i člana 250. Zakona o policiji. Naime, novelama Zakona o državnim službenicima od 16.12.2018. godine, propisano je da uslovna osuda predstavlja samostalan osnov za prestanak radnog odnosa, pri čemu prestanak radnog odnosa usled uslovne osude nije regulisan Zakonom o policiji. Stoga se na osnovu člana 172. stav 1. i člana 250. Zakona o policiji ima primeniti čan 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima koji se na celokupan način primenjuje i na zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova, uključujući i policijske službenike. Ukazuje da se na zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zakon o policiji primenjuje kao lex specialis dok je Zakon o državnim službenicima lex generalis. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži i pobijanu presudu preinači ili ukine.

Protivna stranka u odgovoru na zahtev predlaže da sud zahtev odbije a podnosioca zahteva obaveže da mu naknadi troškove na ime sastava odgovora na zahtev za preispitivanje sudske odluke.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'', broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev osnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, osporeno rešenje je doneto uz pogrešnu primenu materijalnog prava. Po oceni Upravnog suda, kako je odredbom člana 172. stav 1. tačka 2) Zakona o policiji, drugčije propisan prestanak radnog odnosa policijskog službenika po sili zakona u pogledu dana prestanka radnog odnosa – danom dostavljanja pravnosnažne presude Ministarstvu, a ne danom pravnosnažnosti presude, kako je propisano odredbom člana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima, to ne bi bilo moguće primeniti odredbe Zakona o državnim službenicima, jer u ovakvoj situaciji na primenu Zakona o policiji upućuje odredba člana 250. istog zakona.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su osnovani navodi zahteva da je postupanjem Upravnog suda povređen zakon na štetu podnosioca zahteva.

Odredbom člana 172. stav 1. tačka 2) Zakona o policiji (''Službeni glasnik RS'', br. 6/16 i 24/18) propisano je da pored slučajeva prestanka radnog odnosa utvrđenih drugim propisima, policijskom službeniku, odnosno ostalim zaposlenima, po sili zakona radni odnos u Ministarstvu prestaje kada se utvrdi da je pravnosnažnom presudom osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest meseci - danom dostavljanja pravnosnažne presude Ministarstvu. Prema tački 3) istog člana policijskom službeniku, odnosno ostalim zaposlenima, po sili zakona radni odnos u Ministarstvu prestaje kada se utvrdi da je pravnosnažnom presudom osuđen na kaznu zatvora za sledeća krivična dela: primanje mita; davanje mita; trgovina uticajem; nasilje u porodici; zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom; zloupotreba položaja odgovornog lica; omogućavanje zloupotrebe ostvarivanja prava azila u stranoj državi; zloupotreba službenog položaja; prevara u službi; pronevera; odavanje službene tajne - danom dostavljanja pravnosnažne presude Ministarstvu.

Odredbom člana 250. istog zakona propisano je da ako ovim zakonom, propisima donetim na osnovu ovog zakona i posebnim kolektivnim ugovorom za policijske službenike nije drugačije propisano, na prava i dužnosti, rad i radne odnose policijskih službenika, primenjuju se propisi o državnim službenicima i poseban kolektivni ugovor zaključen u skladu sa tim propisima, opšti propisi o radu i zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak.

Odredbom člana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima (''Službeni glasnik RS'', br. 79/05... 95/18) propisano je da državnom službeniku prestaje radni odnos po sili zakona ako bude osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest meseci ili mu je izrečena uslovna osuda na kaznu zatvora od najmanje šest meseci bez obzira na period proveravanja za učinjeno krivično delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje poslova državnog službenika - danom pravnosnažnosti presude.

Odredbom člana 2. Pravilnika o utvrđivanju krivičnih dela za čiju osudu državni službenik postaje nedostojan za obavljanje poslova, odnosno vršenje dužnosti („Službeni glasnik RS“, broj 26/19) propisano je da nedostojni za obavljanje poslova, odnosno vršenje dužnosti državnog službenika čini izrečena uslovna osuda na kaznu zatvora od najmanje šest meseci bez obzira na period proveravanja za: 1) krivična dela protiv službene dužnosti – zloupotreba službenog položaja (član 359. Krivičnog zakonika), nesavestan rad u službi (član 361. Krivičnog zakonika), protivzakonita i isplata (član 362. Krivičnog zakonika), nenamensko korišćenje budžetskih sredstava (član 362a Krivičnog zakonika), prevara u službi (član 363. Krivičnog zakonika), pronevera (član 364. Krivičnog zakonika), posluga (član 365. Krivičnog zakonika), trgovina uticajem (član 366. Krivičnog zakonika), primanje mita (član 367. Krivičnog zakonika), davanje mita (član 368. Krivičnog zakonika) i odavanje službene tajne (član 369. Krivičnog zakonika); 2) sva druga krivična dela za koja može biti izrečena kazna zatvora od pet godina.

U rešenju o prestanku radnog odnosa, koje je osporeno tužbom, citirani su svi navedeni propisi i navedeno da su stekli uslovi za prestanak radnog odnosa AA zaposlenog u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Policijskoj upravi u ..., u skladu sa članom 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima, imajući u vidu da mu je presudom Osnovnog suda u Vranju K br. 106/17 od 20.02.2019. godine, koja je postala pravnosnažna 10.09.2019. godine, izrečena uslovna osuda u trajanju od dve godine, za krivično delo zloupotreba službenog položaja u pomaganju iz člana 359. stav 1. u vezi člana 35. Krivičnog zakonika, što ga čini nedostojnim za obavljanje poslova odnosno vršenje dužnosti.

Iz citiranih odredbi Zakona o državnim službenicima i Zakona o policiji proizlazi da se, a kako je to propisano odredbom člana 250. Zakona o policiji, Zakon o državnim službenicima (kao lex generalis) primenjuje na prava, obaveze i dužnosti, rad i radne odnose policijskih službenika, kada Zakonom o policiji (kao lex specialis zakonom) propisima donetim na osnovu tog zakona i posebnim kolektivnim ugovorom za policijske službenike nije drugačije propisano, te da Zakon o policiji predstavlja poseban zakon (lex specialis) u odnosu na Zakon o državnim službenicima, pa i u pogledu slučajeva za prestanak radnog odnosa policijskih službenika, jer je u članu 172. Zakona o policiji pored slučajeva prestanka radnog odnosa utvrđenih drugim propisima, propisano još šest slučajeva kada policijskom službeniku prestaje, odnosno može prestati radni odnos. Ovim posebnim slučajevima nije obuhvaćeno izricanje uslovne osude u trajanju od najmanje šest meseci policijskom službeniku, koje je, međutim, propisano članom 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima. Iz navedenih razloga policijskom službeniku, radni odnos po sili zakona, može da prestane na osnovu odredbe člana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima, ako su za to ispunjeni uslovi propisani ovom odredbom, jer izricanje uslovne osude u trajanju od najmanje šest meseci policijskom službeniku, ovaj slučaj prestanka radnog odnosa nije obuhvaćen odredbom člana 172. stav 1. tačka 2) Zakona o policiji. Radni odnos na osnovu odredbe člana 131. stav 1. tačka 2. Zakona o državnim službenicima policijskom službeniku prestaje danom pravnosnažnosti presude kojom je policijskom službeniku izrečena uslovna osuda na kaznu zatvora od najmanje šest meseci.

S obzirom na navedeno, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, podnosilac zahteva u osporenom rešenju obrazložio je zakonski osnov za prestanak radnog odnosa AA, u skladu sa citiranim odredbama čl. 250. i 172. Zakona o policiji i člana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima. Kod iznetog, a s obzirom na razloge date u obrazloženju pobijane presude, ne može se prihvatiti kao pravilna ocena Upravnog suda da se u konkretnom slučaju ne može primeniti odredba člana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima.

Imajući u vidu sve izloženo, a kako Upravni sud zbog pogrešne ocene osnovanosti tužbe iz razloga koje je u pobijanoj presudi naveo nije cenio druge navode tužbe, posebno navode da je osporeno rešenje doneo nenadležni organ, da je delo za koje je tužilac osuđen pravnosnažnom presudom suda izvršeno u vreme, kada je Zakonom o policiji i Zakonom o državnim službenicima bilo propisano da radni odnos, po sili zakona, prestaje samo u slučaju osude na bezuslovnu, efektivnu kaznu zatvora, kao i da se nije mogao primeniti ni Pravilnik o utvrđivanju krivičnih dela za čiju osudu državni službenik postaje nedostojan za obavljanje poslova odnosno dužnosti, jer nije bio na snazi u vreme izvršenja krivičnog dela za koje je osuđen (02.02.2015. godine), Vrhovni kasacioni sud je našao da je pobijanom presudom povređen zakon na štetu podnosioca zahteva.

S obzirom na izloženo, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu ove presude i predmet vratio Upravnom sudu da donese novu odluku o zakonitosti osporenog rešenja nakon ocene navoda tužbe i odgovora na tužbu.

Vrhovni kasacioni sud nije odlučivao o zahtevu protivne stranke za naknadu troškova. Ovo stoga što ovom presudom nije okončan postupak po tužbi, već je zahtev uvažen, pobijana presuda Upravnog suda ukinuta i predmet vraćen Upravnom sudu na ponovno odlučivanje, pa će se o troškovima postupka povodom pravnog leka odlučiti u konačnoj odluci na osnovu odredbe člana 165. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...87/18), na čiju shodnu primenu upućuje član 74. Zakona o upravnim sporovima.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 19.02.2021. godine, Uzp 236/2020

Zapisničar,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća – sudija,

Dragica Vranić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić