Uzp 401/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 401/2015
26.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Olge Đuričić, predsednika veća, Dragana Skoka i Ljubice Milutinović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, rešavajući o zahtevu D.M. iz B., podnetom preko punomoćnika Z.R., advokata iz N.B., ..., za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda 20 Uv 322/14 od 06.04.2015. godine, u predmetu utvrđivanja zakonitosti rešenja Ustavnog suda Srbije, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 26.06.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Zahtev se ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Podnetim zahtevom podnosilac predlaže da sud zahtev uvaži i ukine pobijano rešenje Upravnog suda, kojim je odbijen njegov prigovor, izjavljen protiv rešenja Upravnog suda 9 U 8022/14 od 31.07.2014. godine, kojim je odbačena, na osnovu odredbe člana 26. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima u vezi člana 3. i člana 4. istog zakona, njegova tužba, podneta radi poništaja rešenja Ustavnog suda Už br. 2219/11 od 31.01.2013. godine.

Ispitujući dozvoljenost podnetog pravnog sredstva u smislu člana 49. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud nalazi da je zahtev za preispitivanje pobijanog rešenja Upravnog suda nedozvoljen.

Odredbom člana 27. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), je propisano da protiv rešenja sudije pojedinca kojim se odbacuje tužba po čl. 25. i 26. ovog zakona, podnosilac tužbe ima pravo na prigovor u roku od 8 dana od dostavljanja rešenja, a st. 2. i 3. istog člana zakona je, između ostalog, propisano da o prigovoru iz stava 1. ovog člana odlučuje rešenjem posebno veće suda sastavljeno od troje sudija.

Odredbom člana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09) je propisano da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se zahtevom za preispitivanje sudske odluke, kao vanrednim pravnim sredstvom, ostvaruje sudska kontrola pravnosnažnih odluka Upravnog suda donetih u upravnom sporu. Ovo zbog toga, što je odredbom člana 8. u vezi čl. 3, 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima propisano da Upravni sud rešava u upravnom sporu o zakonitosti konačnih upravnih akata kao pojedinačnih pravnih akata kojima nadležni organ neposredno primenom propisa rešava o određenom pravu ili obavezi fizičkog ili pravnog lica u upravnoj stvari odnosno pojedinačnoj i nespornoj situaciji od javnog interesa u kojoj neposredno iz pravnih propisa proizlazi potreba da se buduće ponašanje stranke autoritativno pravno odredi.

Iz pobijanog rešenja i navoda zahteva proizlazi da je podnosilac zahteva izjavio prigovor Upravnom sudu protiv rešenja tog suda 9 U 8022/14 od 31.07.2014. godine, kojim je odbačena njegova tužba, podneta protiv rešenja Ustavnog suda Už br. 2219/11 od 31.01.2013. godine primenom odredbe člana 26. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima. Rešavajući po prigovoru tužioca, Upravni sud je našao da je prigovor neosnovan, jer osporeno rešenje Ustavnog suda nema karakter upravnog akta u smislu odredaba člana 4. Zakona o upravnim sporovima, o čijoj zakonitosti se odlučuje primenom odredbe člana 3. istog zakona, jer njime nije odlučeno o određenom pravu ili obavezi tužioca, već je njime odbačena tužiočeva ustavna žalba, izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda od 24.02.2011. godine, rešenja Apelacionog suda u Beogradu od 09.09.2010. godine, rešenja Okružnog suda u Beogradu od 11.11.2009. godine, presude Vrhovnog suda Srbije od 26.12.2002. godine, presude Vrhovnog suda Srbije od 17.03.2001. godine i presude Okružnog suda u Beogradu od 24.12.1999. godine. Kako navedenim rešenjem od 31.07.2014. godine Upravni sud nije odlučivao u upravnom sporu o zakonitosti konačnog upravnog akta, već je tužbu odbacio, kao nedozvoljenu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se to rešenje ne može smatrati pravnosnažnom sudskom odlukom donetom u upravnom sporu, zbog čega nisu ispunjeni procesni uslovi iz člana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima za podnošenje zahteva za njeno preispitivanje, pa ovaj vanredni pravni lek nije dozvoljen ni protiv pobijanog rešenja, kojim je, na osnovu odredbe člana 26. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno o prigovoru protiv te odluke.

Odredbom člana 53. stav 1. Zakona o upravnim sporovima je propisano da nedozvoljen ili neblagovremen zahtev ili zahtev koji je podnelo neovlašćeno lice Vrhovni kasacioni sud će odbaciti rešenjem.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 53. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u dispozitivu ovog rešenja.

REŠENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU dana 26.06.2015. godine, Uzp 401/2015

Zapisničar,                                                                                                       Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                      Olga Đuričić,s.r.