Uzp 59/2016 spor pune jurisdikcije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 59/2016
07.07.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Dragana Skoka i Milomira Nikolića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Karanović, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu AA iz ..., podnetom preko punomoćnika Vladimira Miškovića, advokata iz ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda, Odeljenja u Kragujevcu I-1 U 18651/13 od 24.12.2015. godine, uz učešće protivne stranke Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, Sektora za boračko-invalidsku zaštitu, u predmetu porodične invalidnine, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 07.07.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Stavom I dispozitiva pobijane presude odbijena je tužba tužilje, AA iz ..., podneta protiv rešenja Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, broj 581-02-2676/2013-11 od 23.10.2013. godine, kojim je poništeno rešenje Gradske uprave za društvene delatnosti grada Čačka, broj 580-64/99-03 od 26.09.2013. godine i rešeno: odbija se zahtev tužilje za priznavanje prava na porodičnu invalidninu, kao neosnovan. Rešenjem Gradske uprave za društvene delatnosti grada Čačka, broj 580-64/99-03 od 26.09.2013. godine u stavu prvom dispozitiva tužilji se priznaje pravo na porodičnu invalidninu po osnovu supruga pok. BB, palog borca, u iznosu od 60% od mesečnog iznosa lične invalidnine vojnog invalida prve grupe počev od 01.10.2013. godine, pa sve dok postoje zakonom propisani uslovi; u stavu drugom dispozitiva utvrđuje se da je korisnik prava dužan da ovom organu prijavi svaku promenu koja utiče na korišćenje i prestanak prava, u roku od 15 dana od dana nastale promene; u stavu trećem dispozitiva određeno je da ovo rešenje podleže reviziji, a žalba i revizija odlažu izvršenje rešenja. Stavom II dispozitiva pobijane presude odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova upravnog spora.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnetom, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i povrede pravila postupka, podnosilac navodi da je pokojni BB bio državljanin SFRJ u trenutku pogibije, te da je poginuo kao pripadnik Teritorijalne odbrane. Ukazuje da se njegovo državljanstvo moglo ceniti samo u trenutku njegove pogibije, a ne na osnovu smrtnog lista izdatog 23.04.2012. godine i izvoda iz matične knjige venčanih od 20.09.2013. godine, po kojima je pokojni BB hrvatski državljanin. Predlaže da sud zahtev uvaži i preinači ili ukine pobijanu presudu.

Protivna stranka, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike Republike Srbije, Sektor za boračko-invalidsku zaštitu, je u odgovoru na zahtev navela da nisu ispunjeni uslovi iz člana 49. Zakona o upravnim sporovima za podnošenje zahteva za preispitivanje sudske odluke iz kog razloga predlaže da se zahtev odbaci, a u svemu ostaje pri razlozima iz tužbom osporenog rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je našao da nema zakonom propisanih razloga za odbacivanje podnetog zahteva, te da je isti dozvoljen, u smislu člana 49. stav 2. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' broj 111/09), jer je tužbom osporeno rešenje doneto u postupku revizije a da protiv njega žalba nije dozvoljena.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu odredbe člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za priznavanje prava na porodičnu invalidninu pa je pravilno odlučio tuženi organ kada je u vršenju revizije, na osnovu odredaba čl. 85. i 87. Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca („Službeni list SRJ“ br. 24/98...25/00 i „Službeni glasnik RS“ br. 101/05 i 111/09), u postupku u kome nije bilo povreda pravila postupka od bitnog uticaja na pravilnost i zakonitost rešavanja ove upravne stvari osporenim rešenjem poništio rešenje prvostepenog organa od 26.09.2013. godine i odbio zahtev tužilje od 24.09.2013. godine za priznavanje prava na porodičnu invalidninu po palom borcu, kao neosnovan, s obzirom da su u obrazloženju tužbom osporenog rešenja za donetu odluku dati dovoljni i jasni činjenični i pravni razlozi sa pozivom na pravne propise koje kao dovoljne prihvata i ovaj sud.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je doneta bez povrede pravila postupka i uz pravilnu primenu materijalnog prava. Ovo jer je tužilja (ovde podnosilac zahteva) bila korisnik porodične invalidnine u ranijem periodu i to pravo joj je, prema stanju spisa predmeta te obrazloženju pobijane presude, prestalo 01.10.2009. godine po rešenju prvostepenog organa od 21.09.2012. godine, zbog neispunjavanja zakonom propisanih uslova. Pri tome ovo pravo je ostvarila 1999. godine, jer je tada važeća Uredba o materijalnom obezbeđenju i drugim pravima boraca, ratnih vojnih invalida i civilnih invalida rata iz oružanih akcija posle 17.08.1999. godine (''Službeni list RS br. 7/92...35/06), propisivala mogućnost da se prava propisana zakonom mogu priznati i licima koja su izbegla na teritoriju Republike Srbije, po osnovu pogibije člana porodice u oružanim snagama u zemlji posle 17.08.1999. godine. Međutim, navedena Uredba je prestala da važi donošenjem Uredbe o prestanku važenja određenih uredbi u oblasti boračko invalidske zaštite („Službeni glasnik RS“ broj 35/06), pa, kako podnosilac zahteva, AA iz ... na dan podnošenja zahteva prvostepenom organu - 20.09.2013. godine nije priznati korisnik prava na porodičnu invalidninu, to se mogućnost ponovnog priznavanja ovog prava po istom osnovu može ceniti, shodno sada važećim propisima koji ne propisuju mogućnost da se po ovom osnovu njoj prizna traženo pravo.

Bez uticaja je na drugačiju odluku suda, kod ocene zakonitosti pobijane presude, su navodi zahteva kojima se osporava pobijana presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prema članu 49. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, zahtev za vanredno preispitivanje sudske odluke se može podneti samo zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari, a ne i zbog nepotpuno i nepravilno odnosno neutvrđenog ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 07.07.2016. godine, Uzp 59/2016

Zapisničar,                                                                                                                                      Predsednik veća – sudija,

Vesna Karanović, s.r.                                                                                                                   Mirjana Ivić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

TT