Kž I 162/05

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Kž I 162/05
24.03.2005. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Nikole Latinovića, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Nikole Mićunovića, Zorana Savića i Miodraga Vićentijevića, članova veća i savetnika, Zorice Stojković, zapisničara, u krivičnom predmetu optuženog AA, zbog krivičnog dela silovanja iz člana 103. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije i dr, odlučujući o žalbi Okružnog javnog tužioca u Subotici, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Subotici, K. br. 62/04 od 21.10.2004. godine, u sednici veća održanoj, dana 24.03.2005. godine, doneo je

 

 

P R E S U D U

 

ODBIJA SE kao neosnovana žalba Okružnog javnog tužioca u Subotici, a presuda Okružnog suda u Subotici K. br. 62/04 od 21.10.2004. godine, POTVRĐUJE.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Navedenom presudom Okružnog suda u Subotici, K. br. 62/04 od 21.10.2004. godine, optuženi AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela silovanje iz člana 103. stav 1. KZ RS, krivično delo obljube ili protivprirodnog bluda sa licem koje nije navršilo 14 godina, u pokušaju iz člana 106. stav 2. KZ RS u vezi sa članom 19. OKZ i krivičnog dela silovanja u pokušaju iz člana 103. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 19. OKZ, pa pošto su mu utvrđene pojedinačne kazne kao u izreci prvostepene presude, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6-šest godina i 6-šest meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 04. avgusta 2004. godine od 16,00 časova pa nadalje. Istom presudom optuženi je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i sudskog paušala kao i nagrade i nužne izdatke braniocu po službenoj dužnosti, a sve u tamo navedenim iznosima a u naznačenom roku. Oštećena BB i VV maloletna GG su radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućene na parnicu.

 

Protiv napred navedene presude žalbu je izjavio Okružni javni tužilac u Subotici, zbog odluke o krivičnoj sankciji, s`predlogom da, Vrhovni sud, pobijanu presudu preinači, i optuženom izrekne kaznu zatvora, u dužem vremenskom trajanju.

 

Republički javni tužilac Srbije, podneskom Ktž. br. 281/05 od 11.02.2005. godine, predložio je, da se žalba Okružnog javnog tužioca u Subotici uvaži, a prvostepena presuda preinači u pogledu odluke o kazni.

 

Vrhovni sud je, održao sednicu veća, u odsustvu uredno obaveštenog Republičkog javnog tužioca, na kojoj je, razmotrio spise predmeta, zajedno sa pobijanom presudom, koju je ispitao u smislu člana 380. ZKP-a, pa je po oceni navoda i predloga u žalbi, pismenog predloga Republičkog javnog tužioca, koji je napred citiran, našao:

 

Žalba Okružnog javnog tužioca u Subotici je neosnovana.

 

Prvostepena presuda ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženog, na koje drugostepeni sud obavezno povodom žalbe uvek pazi po službenoj dužnosti, a u smislu člana 380. stav 1. tačke 1. i 2. ZKP-a.

 

Ispitujući odluku o kazni, Vrhovni sud nalazi da se neosnovano žalbom Okružnog javnog tužioca u Subotici prvostepena presuda pobija zbog odluke o kazni. Pojedinačne kazne zatvora od 2-dve godine i 6-šest meseci za krivično delo silovanja iz člana 103. stav 1. KZ RS, kazna zatvora u trajanju od tri godine za krivično delo obljube ili protivprirodnog bluda sa licem koje nije navršilo 14 godina u pokušaju iz člana 106. stav 2. KZ RS u vezi člana 19. OKZ-a i kazna zatvora u trajanju od 1-jedne godine i 6-šest meseci za krivično delo silovanje u pokušaju iz člana 103. stav 1. KZ RS u vezi člana 19. OKZ i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6-šest godina i 6-šest meseci, na koju je optuženi AA osuđen, u skladu je sa težinom učinjenih krivičnih dela, stepenu krivične odgovornosti optuženog i ostalim u ovom slučaju relevantnim činjenicama i okolnostima koje je prvostepeni sud uzeo u obzir pri odmeravanju kazne, tako da osuda optuženog na strožiju kaznu, kako se to predlaže u žalbi Okružnog javnog tužioca u Subotici, po oceni Vrhovnog suda, ne bi bila opravdana. Utvrđenim olakšavajućim okolnostima, priznanju optuženog kao i nalazu i mišljenju veštaka neuropsihijatra i psihologa u pogledu sposobnosti optuženog da upravlja svojim postupcima i da iste shvati, kao i činjenici da otežavajućih okolnosti na strani optuženog nije bilo, prvostepeni sud je dao onaj značaj koji one i zaslužuju. Vrhovni sud nalazi da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6-šest godina i 6-šest meseci srazmerna težini izvršenih krivičnih dela i stepenu krivične odgovornosti optuženog i kao takva nužna i dovoljna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja predviđene članom 5. i 33. OKZ-a.

 

Sa iznetih razloga, a na osnovu člana 388. ZKP-a, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

Zapisničar, Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r. Nikola Latinović, s.r.

 

Za tačnost otpravka