Kzz 1025/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1025/2015
03.12.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih B.J. i Č.J., zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih B.J. i Č.J., advokata Ž.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mionici K 1393/13 od 18.03.2015. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 141/15 od 30.06.2015. godine, u sednici veća održanoj 03.12.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih B.J. i Č.J., advokata Ž.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mionici K 1393/13 od 18.03.2015. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 141/15 od 30.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mionici K 1393/13 od 18.03.2015. godine okrivljeni B.J. i Č.J. su oglašeni krivim i to okrivljeni B.J. da je izvršio krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 02.10.2013. godine, pa do 17.10.2013. godine, a okrivljeni Č.J. da je izvršio krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ u sticaju sa krivičnim delom ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, pa mu je sud najpre za krivično delo iz člana 121. stav 1. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam meseci, a za krivično delo iz člana 138. stav 1. KZ kaznu zatvora u trajanju od dva meseca, pa ga je zatim osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet meseci u koju mu se ima uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 02.10.2013. godine pa do 17.10.2013. godine. Istom presudom okrivljeni su obavezani da sudu na ime troškova krivičnog postupka solidarno isplate iznos od 9.000,00 dinara, na ime paušala iznose od po 5.000,00 dinara, kao i da oštećenima M.J.1 i M.J.2 solidarno naknade troškove krivičnog postupka u iznosu od 105.125,00 dinara, sve u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1 141/15 od 30.06.2015. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Mionici, pa je preinačena presuda Osnovnog suda u Mionici K 1393/13 od 18.03.2015. godine, u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je okrivljeni B.J. za krivično delo iz člana 121. stav 1. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a okrivljenom Č.J. je najpre za krivično delo iz člana 121. stav 1. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedanaest meseci, a za krivično delo iz člana 138. stav 1. KZ za koje je takođe prvostepenom presudom oglašen krivim utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mesca, pa je zatim osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a istovremeno je određeno da će se okrivljenima u izrečene kazne zatvora uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 02.10.12013. godine, pa do 17.10.2013. godine. Istom presudom odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih advokata Ž.L., a prvostepena presuda u nepreinačenom delu je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenih B.J. i Č.J., advokat Ž.L., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljene osloboditi od optužbe da su izvršili krivična dela koja su im stavljena na teret, ili da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovnu odluku.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je tokom prvostepenog postupka povređeno pravo na odbranu okrivljenih i samim tim i pravo na pravično suđenje, a iz razloga jer je veštak medicinske struke – ortoped saslušan van glavnog pretresa, a što je branilac isticao i u žalbi na prvostepenu odluku. U vezi sa navedenim branilac okrivljenog ističe da je u zapisniku o saslušanju veštaka od 01.07.2014. godine navedeno da je rešenjem suda odlučeno da veštak dr V.S. bude saslušan u svojstvu svedoka van glavnog pretresa, ali to rešenje suda ne postoji, ili ga odbrana nije dobila. Branilac smatra da je sud verovatno takvu odluku doneo na osnovu člana 404. ZKP, iako nijedan od uslova propisanih u tom članu nije bio ispunjen, pri čemu je nejasno kako se to veštak saslušava u svojstvu svedoka.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenih ukazuje na to da je tokom prvostepenog postupka povređen član 404. ZKP, jer veštak dr V.S. nije u skladu sa navedenim članom saslušan van glavnog pretresa.

Pored toga, branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i to da se iz izvedenih dokaza tokom postupka može postaviti pitanje da li je svedok M.B. zaista bila u kolima kada se desio kritični događaj, jer po oceni branioca, iz izvedenih dokaza tokom postupka, proizilaze različite nelogičnosti, a prilikom vršenja uviđaja kritičnom prilikom zadržan je samo građanin S.B., te da je tu bila i svedok M.B. i ona bi bila zadržana.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenih osporava iskaz svedoka M.B. i za razliku od nižestepenih sudova iz izvedenih dokaza utvrđuje da ona kritičnom prilokom nije bila na licu mesta, a kojim navodima osporava ocenu izvedenih dokaza i istom utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede člana 404. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenih ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar–savetnik                                                                                             Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                         Janko Lazarević,s.r.