Kzz 1051/2017 odbijen zahtev u donosu na povredu zakona iz čl. 439 tač. 1) ZKP; u ostalom odbačen kao nedozvoljen

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1051/2017
26.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ksenije Bulatović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 1K 1171/16 od 05.04.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 682/17 od 15.06.2017. godine, u sednici veća održanoj 26.10.2017. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ksenije Bulatović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 1K 1171/16 od 05.04.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 682/17 od 15.06.2017. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu 1K 1171/16 od 05.04.2017. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) meseci. Okrivljeni je presudom oslobođen od plaćanja troškova krivičnog postupka, te je određeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 682/17 od 15.06.2017. godine, usvojena je žalba branioca okrivljenog AA, advokata Ksenije Bulatović, pa je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 1K 1171/16 od 05.04.2017. godine, preinačena u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Beogradu, okrivljenog AA, zbog izvršenja krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, primenom navedenih zakonskih propisa i odredaba članova 4, 42, 45. i 54. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, dok je žalba branioca okrivljenog AA, advokata Ksenije Bulatović u preostalom delu odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Ksenija Bulatović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i pobijane presude preinači, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, jer delo za koje je pravnosnažno oglašen krivim nije krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se u radnjama okrivljenog ne sadrže elementi bića krivičnog dela iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen, jer u konkretnom slučaju nema nikakvog krivičnog dela u čijem otkrivanju je okrivljeni sprečio službena lica da ga otkriju, budući da je Viši javni tužilac u Beogradu odustao od krivičnog gonjenja okrivljenog u odnosu na krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ, smatrajući da se u njegovim radnjama ne stiču obeležja navedenog krivičnog dela.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Odredbom člana 322. stav 1. Krivičnog zakonika je propisano da ko silom ili pretnjom da će neposredno upotrebiti silu spreči službeno lice u vršenju službene radnje koju preduzima u okviru svojih ovlašćenja ili ga na isti način prinudi na vršenje službene radnje, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine, dok je stavom 3. tog člana propisano da ko delo iz stava 1. i 2. navedenog člana učini prema službenom licu u vršenju poslova javne ili državne bezbednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda i mira, sprečavanja ili otkrivanja krivičnog dela, hvatanja učinioca krivičnog dela ili čuvanja lica lišenog slobode, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

Polazeći od navedenog, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke pobijane prvostepene presude jasno proizilaze sva subjektivna i objektivna obeležja bića krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odnosno jasno proizilazi da je okrivljeni kritičnom prilikom u stanju uračunljivosti, svestan svog dela, i da je ono zabranjeno, pri čemu je hteo njegovo izvršenje, silom sprečio službena lica u vršenju poslova javne bezbednosti – dužnosti otkrivanja krivičnog dela, na način bliže opisan u izreci pobijane prvostepene presude. S tim u vezi, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, za postojanje zakonskih obeležja krivičnog dela iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. KZ, dovoljno je, da je učinilac sprečio ovlašćena službena lica u preduzimanju svake one radnje, koja je preduzeta sa ciljem otkrivanja krivičnog dela, a nije nužno da okrivljeni ili pak neko drugo lice bude i oglašeno krivim za to delo. Stoga su navodi zahteva, da nisu ostvareni elementi bića krivičnog dela za koje je okrivljeni pobijanim pravnosnažnim presudama oglašen krivim od strane ovog suda, ocenjeni kao neosnovani.

Iz iznetih razloga, po oceni ovog suda, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Pored toga, u zahtevu se ističe i da je sud neosnovano odbio sve dokazne predloge odbrane, kojim navodima se, po nalaženju ovog suda, ukazuje na povredu člana 395. ZKP.

Takođe, u zahtevu se ističe i da je branilac zahtevao da ga apelacioni sud pozove na sednicu veća povodom odlučivanja u žalbi, a što drugostepeni sud nije učinio. Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac ukazuje na povredu člana 447. stav 2. ZKP.

Takođe, u zahtevu se navodi da su svedoci oštećeni kritičnom prilikom u svemu postupali suprotno pozitivnim propisima, da su zaustavili okrivljenog „hicima u vazduh“, da su mu drškom pištolja razbili prozor, da je nakon toga oštećeni, koji je jedini imao pištolj, pucao u automobil okrivljenog u pravcu rezervoara, desnog krila i branika, gde se i danas nalazi metak, čije veštačenje je sud odbio da sprovede. Branilac smatra da je u postupanju svedoka oštećenih postojala ako ne, nezakonitost, onda grubo postupanje, i da je to uticalo da sud pogrešno primeni zakon na štetu okrivljenog.

Iznetim navodima, po nalaženju ovog suda, branilac okrivljenog, osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 395. i 447. stav 2. ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud, zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a u preostalom delu je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                       Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                            Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić