
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1164/2015
20.01.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.V., zbog krivičnog dela pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br.1123/15 od 21.12.2015. godine, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Vranju K br.78/10 od 26.02.2015. godine i Kv br.40/15 od 12.03.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 20. januara 2016. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br.1123/15 od 21.12.2015. godine, pa SE UKIDAJU pravnosnažna rešenja Višeg suda u Vranju K br.78/10 od 26.02.2015. godine i Kv br.40/15 od 12.03.2015. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Vranju K br.78/10 od 26.02.2015. godine, odbijen je kao neosnovan zahtev okrivljenog I.V., za naknadu troškova krivičnog postupka – nužnih izdataka koje je okrivljeni imao povodom vođenja krivičnog postupka, na ime odbrane od strane branioca u krivičnom predmetu tog suda K br.78/10 u ukupnom iznosu od 793.750,00 dinara, koji je u njegovo ime podneo advokat S.N.
Rešenjem Višeg suda u Vranju 3Kv br.40/15 od 12.03.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog I.V., advokata S.N., izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju K br.78/10 od 26.02.2015. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz br.1123/15 od 21.12.2015. godine, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. u vezi sa članom 262. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan i ukine pravnosnažna rešenja, a predmet vrati Višem sudu u Vranju na ponovno odlučivanje.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a, dostavio braniocu okrivljenog I.V. – advokatu S.N., Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke i na sednici veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev je osnovan.
Prema stanju u spisima predmeta, presudom Višeg suda u Vranju K br.78/10 od 16.05.2014. godine, okrivljeni I.V. oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333. stav 2. u vezi stava 1. KZ. Ova presuda potvrđena je presudom Apelacionog suda u Nišu 11Kž 1 br.941/14 od 05.11.2014. godine.
Branilac okrivljenog I.V., advokat S.N., podneo je dana 29.01.2015. godine Višem sudu u Vranju zahtev za odlučivanje o troškovima krivičnog postupka koje je okrivljeni imao na ime angažovanja branioca u toku postupka koji je vođen pred Višim sudom u Vranju u predmetu K br.78/10 u ukupnom iznosu od 793.750,00 dinara.
Navedeni zahtev branioca okrivljenog je rešenjem Višeg suda u Vranju K br.78/10 od 26.02.2015. godine odbijen kao neosnovan. U obrazloženju je navedeno da u skladu sa članom 262. ZKP, zahtev za naknadu troškova postupka mora biti podnet od strane ovlašćenih lica samo do okončanja glavnog pretresa, dok se naknadno, u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude, mogu dostavljati samo podaci o visini troškova koji su traženi, iz čega proizilazi da se zahtev za naknadu troškova ne može postaviti nakon završetka glavnog pretresa, pa kako okrivljeni i branilac do završetka glavnog pretresa dana 16.05.2014. godine u završnoj reči nisu istakli zahtev za naplatu troškova, niti su opredelili visinu istog, to je po oceni Višeg suda u Vranju u konkretnom slučaju zahtev neosnovan.
Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, drugostepeno veće Višeg suda u Vranju je svojim rešenjem 3Kv br.40/15 od 12.03.2015. godine istu odbilo kao neosnovanu, uz potpuno prihvatanje razloga i stavova iz prvostepenog rešenja.
Međutim, razlozi i stavovi navedeni u pobijanim rešenjima Višeg suda u Vranju, ne mogu se prihvatiti kao pravilni.
Ovom zakonskom odredbom (član 262. stav 2. ZKP), niti bilo kojom drugom odredbom krivično-procesnog zakona, niti drugim propisom kojim se uređuje naknada troškova u krivičnom postupku (Pravilnik o naknadi troškova u sudskim postupcima „Službeni glasnik RS“ br. 57/03) nije propisana, obaveza branioca da zahtev za naknadu troškova odbrane postavi do završetka glavnog pretresa, već je odredbom člana 262. stav 2. ZKP propisano da se podaci o visini troškova iz zahteva za njihovu naknadu mogu podneti najkasnije u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ili rešenja iz stava 1. tog člana.
Imajući navedeno u vidu, kao i činjenicu koja proizilazi iz spisa predmeta - da je u konkretnom slučaju specificirani zahtev branioca okrivljenog za naknadu troškova postupka stavljen u okviru roka propisanog odredbom člana 262. stav 2. ZKP, s pravom se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je taj zahtev podoban osnov za donošenje posebnog rešenja o visini troškova postupka, za koje je pravnosnažnom oslobađajućom presudom određeno da padaju na teret budžetskih sredstava.
Kako je pobijanim pravosnažnim rešenjima povređen zakon na štetu okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud je uvaženjem zahteva za zaštitu zakonitosti pobijana rešenja ukinuo i predmet vratio Višem sudu u Vranju da, imajući u vidu primedbe iznete u ovoj presudi, donese novu, pravilnu i zakonitu odluku.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, u vezi sa članom 492. stav 1. tačka 1. ZKP-a Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.