Kzz 145/10 - samovlašće

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 145/10
30.06.2010. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Anđelke Stanković, predsednika veća, Nevenke Važić, Ljubice Knežević-Tomašev, Veska Krstajića i Mirjane Ivić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. S. J., zbog krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz.71/10 od 15.04.2010. godine, podignutom protiv pravnosnažnih presuda Opštinskog suda u Nišu K.742/09 od 27.04.2009. godine i Okružnog suda u Nišu Kž.1800/09 od 29.09.2009. godine, u sednici veća održanoj 30.06.2010. godine, doneo je

 

P R E S U D U

 

            Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz.71/10 od 15.04.2010. godine se UVAŽAVA kao OSNOVAN i utvrđuje da je pravnosnažnim presudama Opštinskog suda u Nišu K.742/09 od 27.04.2009. godine i Okružnog suda u Nišu Kž.1800/09 od 29.09.2009. godine povređen krivični zakon – član 369. tačka 1. ZKP, u korist okr. S. J..

O b r a z l o ž e nj e

 

Presudom Opštinskog suda u Nišu K.742/09 od 27.04.2009. godine S. J., na osnovu člana 355. tačka 1. ZKP, oslobođen je od optužbe za krivično delo samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ.

 

Odlučujući o žalbi Opštinskog javnog tužioca u Nišu, Okružni sud u Nišu je presudom Kž.1800/09 od 29.09.2009. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

 

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda Republički javni tužilac podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz.71/10 od 15.04.2010. godine, zbog povrede zakona iz člana 369. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je prvostepenom i drugostepenom presudom povređen zakon u korist okrivljenog.

 

 

 

Branilac okrivljenog, adv. V. S. podneo je pismeno izjašnjenje povodom zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, sa predlogom da se isti odbije, kao neosnovan, i utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se javni tužilac poziva u zahtevu.

 

Vrhovni kasacioni sud je, pošto je postupljeno u smislu člana 422. stav 2. i 3. ZKP, održao sednicu veća u odsustvu uredno obaveštenih zamenika Republičkog javnog tužioca, okr. S. J. i branioca, adv. V. S., na kojoj je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podignut, pa je po oceni navoda u zahtevu i pismenog izjašnjenja branioca okrivljenog, našao:

 

Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je prvostepenom i drugostepenom presudom povređena odredba člana 369. tačka 1. ZKP u korist okr. S. J..

 

Naime, prvostepeni sud je okr. S. J. oslobodio od optužbe za krivično delo samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ, nalazeći da je okrivljeni radnje koje su mu optužnim aktom stavljene na teret preduzeo u samopomoći, radi otklanjanja posledica nezakonitog postupanja oštećenog Preduzeća JP EDB N., pa je u konkretnom slučaju isključena protivpravnost, a time i krivično delo. Prema stavu prvostepenog suda, JP EDB N. je okr. S. J. isključilo električnu energiju nezakonito jer je potraživanje u vezi koga je električna energija isključena, zastarelo. Pri tome prvostepeni sud tu činjenicu da se radi o zastarelom potraživanju nije sa sigurnošću ni utvrdio.

 

Međutim, čak i da je postupanje elektrodistribucije bilo nezakonito, okrivljeni, u konkretnom slučaju nije imao pravo na samopomoć odnosno na samovlasno priključenje instalacije na distributivni sistem JP EDB N..

 

Prema odredbi člana 64. stav 1. Zakona o energetici zabranjeno je samovlasno priključivanje objekata, uređaja ili instalacija na prenosni, transportni ili distributivni sistem. Shodno navedenoj odredbi, okrivljeni je, ukoliko je smatrao da mu je električna energija nezakonito isključena, trebalo da zatraži sudsku zaštitu podnošenjem tužbe u tom smislu, sa predlogom donošenja privremene mere radi nastavka isporuke električne energije, a ne da se samovlasno priključi na distributivni sistem.

 

Kako okrivljeni to nije učinio već se samovlasno priključio na distributivni sistem, time je ostvario sva bitna obeležja krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ, te kako u konkretnom slučaju nije postojao ni jedan zakonom propisan osnov koji isključuje postojanje krivičnog dela, a što je neophodan uslov za donošenje oslobađajuće presude u smislu člana 355. stav 1. ZKP, to je prvostepeni sud povredio odredbu člana 369. tačka 1. ZKP u korist okrivljenog. Kako drugostepeni sud učinjenu povredu zakona nije otklonio već je prvostepenu presudu potvrdio, to je ista povreda učinjena i drugostepenom presudom. Nalazeći, iz iznetih razloga, da je zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca osnovan, Vrhovni kasacioni sud je, u smislu odredbe člana 425. stav 2. ZKP, utvrdio da je pravnosnažnim presudama Opštinskog i Okružnog suda u Nišu povređen zakon u korist okr. S. J., ne dirajući u pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev podignut.

 

Zapisničar-savetnik                                                         Predsednik veća

 

                                                                                                                   sudija

 

Dragana Vuksanović,s.r.                                              Anđelka Stanković,s.r.