
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1559/2024
21.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Miroljuba Tomića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Gvozdenca, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTKO.br.242/24 od 08.08.2024.godine i Višeg suda u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kv Po4 br.208/24 od 17.09.2024.godine, u sednici veća održanoj dana 21.11.2024. godine, doneo je:
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Gvozdenca, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTKO.br.242/24 od 08.08.2024.godine i Višeg suda u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kv Po4 br.208/24 od 17.09.2024.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTKO.br.242/24 od 19.06.2024.godine odbačena je krivična prijava podnosioca BB PR Usluge pripremanje i posluživanje pića „Matince Nightclub“ Bačka Topola, protiv AA, odgovornog lica „Capriolo“ D.O.O Bačka Topola, zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 1. KZ, jer ne postoje osnovi sumnje da je učinjeno navedeno niti drugo krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti.
Rešenjem Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTKO.br.242/24 od 08.08.2024.godine, odbijen je zahtev za naknadu troškova–isplatu nagrade i nužnih izdataka advokatu Ivanu Gvozdencu u celosti, po osnovu i visini kako je isti opredeljen predmetnim toškovnikom na ukupan iznos od 58.500,00 dinara.
Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kv Po4 br.208/24 od 17.09.2024.godine, odbijena je kao neosnovana žalba advokata Ivana Gvozdenca, izjavljena na rešenje Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu- posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTKO.br.242/24 od 08.08.2024.godine.
Protiv navedenih pravosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Gvozdenac, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. u vezi člana 261. stav 2. tačka 7) i 265. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijana rešenja, tako što će usvojiti u celini zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 58.500,00 dinara, troškove sastava žalbe u iznosu od 27.000,00 dinara, kao i troškove sastava zahteva za zaštitu zakonitosti u iznosu od 54.000,00 dinara ili da ukine drugostepeno rešenje i spise predmeta vrati Višem sudu u Novom Sadu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Gvozdenca, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 482. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.
Prema odredbi člana 71. tačka 5) ZKP branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni.
Iz citiranih zakonskih odredbi proizilazi da su prava branioca ograničena pravima koja u postupku ima okrivljeni, pa branilac okrivljenog ima pravo, ali i dužnost, da procesne radnje preduzima samo u korist okrivljenog. Shodno tome, branilac je ovlašćen da zahtev za zaštitu zakonitosti podnese isključivo u korist okrivljenog, ukoliko je pravnosnažnom odlukom javnog tužioca ili suda učinjena povreda zakona navedena u članu 485. stav 4. ZKP na štetu okrivljenog.
U konkretnom slučaju, nakon odbačaja krivične prijave protiv okrivljenog AA, njegov branilac, advokat Ivan Gvozdenac, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je u pogledu sopstvenih troškova koje je imao kao branilac, odnosno isključivo u svoje ime i za svoj račun, a ne u interesu odbrane okrivljenog, na šta u smislu citiranih zakonskih odredbi nije ovlašćen, pa Vrhovni sud nalazi da je zahtev za zaštitu zakonitosti nedozvoljen.
Vrhovni sud ukazuje da je prema odredbi člana 265. stav 1. ZKP, shodno kojoj se odluka o troškovima krivičnog postupka donosi i kada je odbačena krivična prijava, jedini titular prava na naknadu troškova krivičnog postupka koje je okrivljeni imao u postupku, među kojima su i nužni izdaci i nagrada njegovog branioca, upravo okrivljeni, tako da se troškovi krivičnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade njegovog branioca iz budžetskih sredstava suda, dosuđuju isključivo okrivljenom na njegov zahtev, a ne njegovom braniocu kako je to u ovom krivičnom predmetu odlučeno pobijanim rešenjima.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 483. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković