Kzz 203/10 - izuzeće

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 203/10
26.01.2011. godina
Beograd

U IME NARODA

 

                         Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Nevenke Važić, Anđelke Stanković, Ljubice Knežević-Tomašev i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. S.A, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. 676/10 od 24.12.2010. godine, podignutom protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 2353/10 od 14.10.2010. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 422. stav 3. ZKP, dana 26.1.2011. godine, doneo je

P R E S U D U

 

                        UVAŽAVA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. 676/10 od 24.12.2010.godine kao osnovan i UTVRĐUJE da je rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 2353/10 od 14.10.2010. godine povređen zakon – član 40. stav 1. tačka 4. ZKP, u korist okr.S.A.

O b r a z l o ž e nj e

                        Rešenjem Višeg suda u Somboru Kuo. ............. od 4.10.2010.godine okr. S.A. uslovno je otpušten sa izdržavanja kazne zatvora izrečene pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Somboru K. ............. od 16.4.2008. godine, zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. KZ.

                        Odlučujući o žalbi Višeg javnog tužioca u Somboru izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, Apelacioni sud u Novom Sadu je rešenjem Kž2 2353/10 od 14.10.2010.godine odbio žalbu kao neosnovanu.

                        Protiv  navedenog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Republički javni tužilac podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz. 676/10 od 24.12.2010.godine, zbog povrede odredaba krivičnog postupka – član 40. stav 1.

tačka 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je  drugostepenim rešenjem povređen zakon u korist okrivljenog.

                        Vrhovni kasacioni sud je, pošto je postupljeno u smislu člana 422. stav 2. i 3. ZKP, održao sednicu veća u odsustvu uredno obaveštenih zamenika Republičkog javnog tužioca, okr.S.A. i branioca, adv. M.S,  na kojoj je razmotrio spise predmeta sa rešenjem protiv koga je zahtev za zaštitu zakonitosti podignut, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

                        Zahtev je osnovan.

                        Iz spisa predmeta se utvrđuje da je u ovom krivičnom predmetu pred ranijim Okružnim sudom u Somboru, sprovedena istraga po zahtevu za sprovođenje istrage OJT u Somboru Kt. ............ od 2.10.2007. godine, protiv okr. S.A, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. KZ. U tom predmetu (Ki. 74/07) postupao je istražni sudija LJ.B. koji je sproveo istražne radnje i doneo rešenje o sprovođenju istrage.

                        Po okončanju istrage, podignuta je optužnica i nakon sprovedenog postupka, doneta je presuda K. ............ od 16.4.2008. godine kojom je okr. S.A. oglašen krivim zbog krivičnog dela iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine.

                        Povodom molbe okrivljenog za puštanje na uslovni otpust sa izdržavanja kazne zatvora izrečene navedenom presudom, Viši sud u Somboru doneo je rešenje Kuo. ............ od 4.10.2010.godine kojim je okrivljenog uslovno otpustio sa izdržavanja kazne zatvora. Protiv tog rešenja žalbu je izjavio Viši tužilac u Somboru, a veće Apelacionog suda u Novom Sadu sastavljeno od sudija M.D, D.T. i LJ.B, donelo je rešenje Kž2 2353/10 od 14.10.2010. godine kojim je žalbu odbilo kao neosnovanu.

                        U postupku donošenja navedenog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu povređena je odredba člana 40. stav 1. tačka 4. ZKP, koja izričito predviđa da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ako je u istom krivičnom predmetu, dakle radi se o krivičnom predmetu a ne eventualno o određenim postupcima u okviru istog predmeta,  vršio istražne radnje ili je učestvovao u postupku kao tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog odnosno tužioca ili je saslušan kao svedok ili veštak. Odredba člana 41. stav 1. ZKP obavezuje sudiju da prekine svaki rad na predmetu ukoliko postoje razlozi za njegovo izuzeće predviđeni odredbom člana 40. ZKP.

                        Imajući u vidu da je u ovom krivičnom predmetu istražne radnje sproveo istražni sudija LJ.B, a da je zatim bio član veća Apelacionog suda u Novom Sadu koje je donelo rešenje Kž2 2353/10 od 14.10.2010. godine, to je pomenutim rešenjem povređena odredba člana 40. stav 1. tačka 4. ZKP u korist okrivljenog, jer se sudija LJ.B. nije izuzeo od postupanja u istom krivičnom predmetu, a što je shodno odredbi člana 41. stav 1. ZKP, bio dužan da učini.

                        Nalazeći, iz iznetih razloga da je zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca osnovan, Vrhovni kasacioni sud je, u smislu odredbe člana 425. stav 2. ZKP, utvrdio da je rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu povređen zakon u korist okrivljenog, ne dirajući u pravnosnažno rešenje protiv koga je zahtev podignut.

Zapisničar - savetnik                                                            Predsednik veća

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                  sudija

                                                                                                          Bata Cvetković,s.r.