
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 335/2015
14.04.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.E., zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog M.E., podnetom preko branioca advokata A.M., protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K 1859/13 od 02.07.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6816/13 od 20.11.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 14.04.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.E., podnet preko branioca advokata A.M., protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K 1859/13 od 02.07.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6816/13 od 20.11.2014. godine, jer nema propisan sadržaj.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K 1859/13 od 02.07.2013. godine, okrivljeni N.S. i M.E., oglašeni su krivim zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koje su osuđeni na kazne zatvora i to okrivljeni N.S. u trajanju od jedne godine i dva meseca u kome mu se uračunava vreme koje je proveo u pritvoru od 14.02.2013. godine do 02.07.2013. godine, a okrivljeni M.E. u trajanju od osam meseci u koje mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 14.02.2013. godine do 02.07.2013. godine. Tom presudom na osnovu odredbe člana 196. stav 4. tada važećeg ZKP, okrivljeni su oslobođeni od dužnosti da naknade troškove krivičnog postupka i paušala, dok su obavezani da solidarno na ime troškova krivičnog postupka plate oštećenom B.M. iznos od 66.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom na osnovu odredbe člana 206. stav 2. tada važećeg ZKP, oštećeni B.M., upućen je na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6816/13 od 20.11.2014. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih N.S. i M.E. i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu K 1859/13 od 02.07.2013. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda okrivljeni M.E. je preko svog branioca advokata A.M. podneo zahtev za zaštitu zakonitosti bez konkretizovanja zbog koje povrede odredaba ZKP u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zahtev podnosi, s predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i u celosti ili delimično ukine pravnosnažne presude.
Vrhovni kasacioni sud je nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti dostavio Republičkom javnom tužiocu održao sednicu veća u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti okrivljenog M.E., podnetog preko branioca advokata A.M., pa je našao:
Prema odredbi člana 484. ZKP koja propisuje sadržaj zahteva za zaštitu zakonitosti, u zahtevu se mora navesti razlog za podnošenje propisan odredbom člana 485. stav 1. ZKP, odnosno mora se navesti da li se zahtev podnosi zbog povrede zakona (tačka 1), primene ''neustavnog zakona'' (tačka 2) ili povrede odnosno uskraćivanja ljudskog prava i slobode (tačka 3).
Dakle, odredbom člana 484. ZKP predviđeno je da u zahtevu za zaštitu zakonitosti moraju biti navedeni razlozi za podnošenje zahteva, a koji su propisani u članu 485. stav 1. ZKP.
Okrivljeni M.E., kao razlog podnošenja zahteva navodi povredu zakona, ali ne navodi koja je konkretno odredba zakona povređena donošenjem označenih pravnosnažnih presuda.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana, predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.
Kada je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet zbog povrede zakona, odluka protiv koje je zahtev podnet ili postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje se samo u granicama istaknute konkretne povrede zakona, pri čemu sud nije ovlašćen da u slučaju kada konkretna povreda zakona nije opredeljena, samo na osnovu obrazloženja zahteva procenjuje koju je konkretno povredu zakona branilac imao u vidu prilikom podnošenja zahteva.
Kako okrivljeni u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona nije opredelio konkretno povredu zakona koja je učinjena u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom, to, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, podneti zahtev nema propisan sadržaj (član 484. ZKP).
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3. u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća - sudija
Jelena Petković-Milojković,s.r. Dragiša Đorđević,s.r.