Kzz 343/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 343/2014
03.06.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.L., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.L., advokata S.S. iz S., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1543/11 od 03.07.2013.godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Kž3 br. 36/13 od 27.12.2013.godine, u sednici veća održanoj dana 03.06.2014. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.L., advokata S.S., podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1543/11 od 03.07.2013.godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Kž3 br. 36/13 od 27.12.2013. godine, kao neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9. Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Smederevu K. 207/10 od 23.02.2011.godine, okrivljeni M.L. i B.N., na osnovu člana 355. tačka 2. ZKP oslobođeni su od optužbe da su učinili krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 245. stav 2. u vezi sa stavom 1. Osnovnog krivičnog zakona. Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka u iznosu od 50,00 dinara padaju na teret budžetskih sredstava tog suda, dok je na osnovu člana 512. ZKP izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, pa je od svedoka R.D. oduzeto 0,38 gr neto mase opojne droge ..., koja će nakon pravnosnažnosti presude biti uništena.

Apelacioni sud u Beogradu, presudom Kž1 1543/11 od 03.07.2013.godine, izrekom pod I, uvaženjem žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Smederevu preinačio je presudu Višeg suda u Smederevu K. 207/10 od 23.02.2011.godine, u odnosu na okrivljenog M.L., tako što je ovog okrivljenog oglasio krivim za krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 6-šest meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.08.2004. godine do 24.08.2004. godine, a na osnovu člana 512. stav 1. ZKP prema svedoku R.D. izrekao meru bezbednosti oduzimanja predmeta – 0,38 gr opojne droge ... i na osnovu člana 193. ZKP obavezao okrivljenog M.L. na plaćanje sudu paušala u iznosu od 15.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, dok je istom presudom, izrekom pod II, žalbu javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Smederevu u preostalom delu u odnosu na okrivljenog B.N. odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u tom delu potvrdio.

Apelacioni sud u Beogradu, kao sud trećeg stepena, presudom Kž3 br. 36/13 od 27.12.2013.godine, odbio je kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog M.L., advokata S.S. i presudu Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 1543/11 od 03.07.2013.godine, potvrdio.

Branilac okr. M.L., advokat S.S., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP i pogrešne primene zakona- član 439. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i utvrdi da je presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 1543/11 od 03.07.2013.godine i presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž3. br. 36/13 od 27.12.2013.godine povređen zakon i da navedene presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11, 101/11, 121/12, 32/13 i 45/13) (u daljem tekstu: ZKP), pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okr. M.L., smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. M.L., advokata S.S., neosnovan je u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP, dok je u ostalom delu zahtev nedozvoljen.

Neosnovano branilac okr. M.L. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je izostavljanjem, u drugostepenoj presudi Apelacionog suda u Beogradu, više pojedinosti iz činjeničnog opisa inkriminisanog događaja u optužnici bitnih za radnju izvršenja, povređeno načelo akuzatornosti i narušen objektivni identitet optužbe i presude u pogledu činjeničnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela i time prekoračena optužba i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP.

Činjenice koje su, prema navodima zahteva, izostavljene u pobijanoj drugostepenoj presudi, a okr. M.L. optužnicom stavljene na teret, odnose se na radnje okrivljenog udruživanja sa okr. B.N. radi neovlašćene kupovine i prodaje opojne droge i kontakte sa uživaocima droge radi prodaje droge, pored kontakata sa svedokom R.D., te kontakte i dogovore sa pomenutim svedokom, osim onih navedenih u presudi, kao i na događaje od 05.08.2004.godine koji se tiču vremena i učesnika prodaje droge, pretresa, oduzimanja protivpravne koristi (novca u iznosu od 2.000,00 dinara od okr. B.N.) i opservacije policijskih službenika.

Zakonitost pobijane drugostepene presude koja je doneta pre početka primene sada važećeg ZKP (01.10.2013.godine), Vrhovni kasacioni sud je, u vezi sa izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, a shodno odredbi člana 604. stav 1. tog Zakonika, cenio prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ 58/04, 85/05,115/05, 49/07, 122/0, 72/09 i 76/10) ( u daljem tekstu: ranije važeći ZKP) i našao da pobijanom presudom nije prekoračena optužba i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 1. tačka 8. ranije važećeg ZKP, odnosno iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP, koji se primenjuje u vreme donošenja pobijane presude suda trećeg stepena.

Naime, izostavljanje u presudi određenih činjenica i okolnosti iz optužnice, kada sud zaključi da iz dokaza izvedenih u postupku ne proizilazi njihovo postojanje, ne predstavlja izmenu činjeničnog osnova optužbe koja ima značaj prekoračenja optužbe, već postupanje na koje je sud ovlašćen kada oceni da optužba u određenom delu nije osnovana jer nije dokazana. Posebno se u konkretnom slučaju ne može govoriti o prekoračenju optužbe i bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka u pitanju na štetu okr. M.L., imajući u vidu da je izostavljanjem radnje udruživanja sa okr. B.N. za vršenje krivičnog dela neovlašćenog stavljanja u promet opojnih droga (usled ocene suda da nije dokazano učešće okr. N. u izvršenju dela), otklonjen osnov teže kvalifikacije dela okrivljenog, po stavu 2. člana 246. KZ, za koju je propisana stroža kazna od kazne propisane za delo za koje je okr. M.L. oglašen krivim i da izostavljanje više kontakata u cilju prodaje opojne droge umanjuje obim inkriminisanih aktivnosti okrivljenog u odnosu na optužbu.

Opisi u optužnici koji se odnose na radnje ovlašćenih službenih lica organa unutrašnjih poslova (opservacija primopredaje droge i novca, pretres okr. B.N. i oduzimanje novca od njega) suprotno navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, nisu od bitnog značaja za opis radnje okr. M.L. i postojanje krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret, pa izostavljanje istih iz činjeničnog opisa izreke drugostepene presude, po oceni ovog suda takođe ne predstavlja prekoračenje optužbe.

Branilac okr. M.L., kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, ali se ova povreda u zahtevu ne obrazlaže, već se navodi zahteva u ovom delu svode na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pobijanoj presudi u pogledu kontakata svedoka R.D. sa policijskim inspektorom N.S., vremena oduzimanja opojne droge od svedoka i ocene drugostepenog suda iskaza pomenutog i drugih svedoka saslušanih u postupku, te činjenice od koga je oduzet novac dobijen prodajom droge.

Međutim, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nije dozvoljen zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, odnosno branioca okrivljenog, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. M.L. u tom delu nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u odnosu na odbijajući deo, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Zapisničar                                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                                            Janko Lazarević, s.r.