Kzz 472/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 472/2015
03.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog B.K., zbog krivičnog dela teškog dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata I.R., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu 6K br.778/11 od 28.10.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.1040/14 od 04.02.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 03. juna 2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.K. – advokata I.R., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu 6K br.778/11 od 28.10.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.1040/14 od 04.02.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu 6K br.778//11 od 28.10.2013. godine, okrivljeni B.K. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teškog dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Istovremeno je određeno da će se kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen izvršiti u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje, sa primenom mera elektronskog nadzora.

Istom presudom, na osnovu člana 86. u vezi sa članom 297. stav 5. KZ, prema okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti zabrane upravljanja vozilima ''C'' kategorije u trajanju od 10 meseci od dana pravnosnažnosti presude, s tim što se vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vreme trajanja ove mere.

Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 3.000,00 dinara, te da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 95.125,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.1040/14 od 04.02.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog B.K., a presuda Osnovnog suda u Šapcu 6K br.778/11 od 28.10.2013. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog B.K., advokat I.R., zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP (koju je pogrešno označio kao povredu iz člana 439. stav 1. tačka 2. ZKP), sa predlogom da se pobijane presude preinače tako što će Vrhovni kasacioni sud okrivljenog B.K. osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ.

Ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, član 438. stav 1. tač. 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog B.K., kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, ukazujući da je u pogledu krivičnog dela primenjen zakon koji se ne može primeniti, pri čemu samo formalno označava ovu povredu, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, međutim ne konkretizuje u čemu se ova povreda sastoji, dok suštinski, u obrazloženju zahteva, ukazuje na pogrešnu ocenu izvedenih dokaza, a posebno nalaza i mišljenja sudskog veštaka saobraćajne struke, ukazujući da do saobraćajne nezgode nije došlo zbog propusta okrivljenog da u smislu člana 42. stav 1. ZOBS-a brzinu svoga vozila prilagodi stanju i osobinama puta, kako to pogrešno zaključuje prvostepeni sud, već da je do predmetne saobraćajne nezgode došlo usled nesnalaženja okrivljenog nakon pucanja hidraulične instalacije, odnosno u situaciji tzv. prinudne saobraćajne akcije, te da stoga okrivljeni nije ni izvršio predmetno krivično delo zbog kojeg je oglašen krivim.

Iz iznetih navoda, dakle, proizilazi da se nižestepene presude suštinski pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza, a što ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.

Imajući u vidu da je u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje podnošenje zahteva dozvoljeno, dok se suštinski ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.

Sa svega izloženog, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                           Nevenka Važić, s.r.