
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 533/2025
15.05.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Milene Rašić i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA– advokata Miloša Mijailovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 24.04.2024.godine i Kv.br.533/24 od 24.02.2025.godine, u sednici veća održanoj dana 15.05.2025. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA–advokata Miloša Mijailovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 24.04.2024.godine i Kv.br.533/24 od 24.02.2025.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 24.04.2024.godine utvrđeno je da troškovi krivičnog postupka koji su nastali u predmetu Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 koje je imao privatni tužilac BB, ukupno iznose 212.629,00 dinara, pa je obavezan okrivljeni AA da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 212.620,00 dinara privatnom tužiocu BB, u roku od trideset dana od dana pravnosnažnosti rešenja.
Istim rešenjem je odbijen kao neosnovan zahtev BB za isplatu iznosa preko dosuđenog, a do traženog iznosa od 221.630,00 dinara.
Rešenjem Osnovnog suda u Šapcu Kv.br.533/24 od 24.02.2025.godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Miloša Mijailovića, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 24.04.2024.godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Miloš Mijailović, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i donese odluku na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) i 2) i stav 2. ZKP.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP branilac okrivljenog AA, advokat Miloš Mijailović ističe da s obzirom da su troškovi krivičnog postupka bili jasno opredeljeni od strane punomoćnika privatnog tužioca, o istima je trebalo da odluči drugostepeni sud, jer zakonik o krivičnom postupku ne predviđa mogućnost da sud koji je doneo presudu svoj predmet delegira nižem sudu radi donošenja odluke o visini troškova, tj. sudu koji u donošenju presude nije ni učestvovao. Svoj stav branilac okrivljenog obrazlaže time da je u presudi Višeg suda Šapcu Kž1 107/22 od 07.04. 2022.godine, kojom je preinačena presuda Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 08.02.2022.godine tako što je okrivljeni AA oglašen krivim i određeno da snosi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će odlučiti prvostepeni sud posebnim rešenjem, iako je odredbom člana 262. stav 1. ZKP jasno propisano da u svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi, odlučiće se ko snosi troškove i koliko oni iznose, kao i da ukoliko nedostaju podaci o visini troškova, doneće se posebno rešenje kada se podaci pribave. Po oceni branioca, na ovaj način su po okrivljenog nastali uvećani troškovi usled ulaganja pravnih lekova od strane punomoćnika privatnog tužioca i promene advokatske tarife, i to pre svega zbog greške Višeg suda koji je privatnom tužiocu dodelio status oštećenog, dok je Osnovni sud primenio pogrešan Tarifni broj advokatske tarife, pa se od prvobitno utvrđenih troškova u iznosu od 151.120,00 dinara došlo do 212.620,00 dinara.
Iz spisa predmeta proizilazi da je presudom Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 08.02.2022.godine okrivljeni AA oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, a privatni tužilac obavezan da okrivljenom na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 51.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Šapcu Kž1 107/22 od 07.04.2022.godine, ispravljenom rešenjem Kž1 107/22 od 17.06.2022.godine, usvojena je žalba punomoćnika privatnog tužioca BB, advokata Aleksandra Lekića, pa je preinačena presuda Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 08.02.2022.godine, tako što je okrivljeni AA oglašen krivim da je izvršio krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara, dok je na osnovu odredbe člana 264. stav 1. u vezi člana 261. ZKP okrivljeni AA obavezan da sudu plati troškove krivičnog postupka i paušal, a privatnom tužiocu troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će prvostepeni sud odlučiti posebnim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž3 11/22 od 20.12.2022.godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Višeg suda u Šapcu Kž1 107/22 od 07.04.2022.godine, ispravljena rešenjem Kž1 107/22 od 07.04.2022.godine dana 17.06.2022.godine.
Odredbom člana 262. stav 1. ZKP propisano je da će se u svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose, a stavom 2. istog člana propisano je da ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rešenje o visini troškova doneće predsednik veća ili sudija pojedinac kada se ti podaci pribave.
Odredbom člana 264. stav 1. ZKP, propisano je da će sud, kada okrivljenog oglasi krivim, u presudi izreći da je okrivljeni dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Stavom 2. istog člana propisano je da lice koje je okrivljeno za više krivičnih dela nije dužno da naknadi troškove u pogledu dela za koje je oslobođen od optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.
Po nalaženju Vrhovnog suda, pobijanim rešenjima nije povređena odredba člana 441. stav 4. ZKP iz razloga što je rešenjem Osnovnog suda u Šapcu K.br.868/21 od 24.04.2024.godine utvrđena visina troškova krivičnog postupka koje je okrivljeni AA dužan nadoknaditi privatnom tužiocu BB, na ime angažovanja punomoćnika. Navedeno rešenje je doneto na osnovu presude Višeg suda u Šapcu Kž1 107/22 od 07.04.2022.godine kojom je okrivljeni AA oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret i istom obavezan da nadoknadi privatnom tužiocu troškove krivičnog postupka. Navode branioca okrivljenog da je drugostepeni sud nakon što je preinačio prvostepenu presudu i obavezao okrivljenog da nadoknadi troškove krivičnog postupka, bio u obavezi i da odluči o visini troškova, s obzirom da je privatni tužilac već bio opredelio visinu istih, Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane iz razloga što je drugostepeni sud bio samo u obavezi da odluči o pravnom osnovu, odnosno o obavezi okrivljenog da nadonadi troškove. jer je odredbom člana 264. stav 1. KZ propisano da kada okrivljenog oglasi krivim, sud će u presudi izreći da je isti dužan da naknadi troškove krivičnog postupka, što je drugostepeni sud i učinio, dok o visini troškova postupka odlučuje sud pred kojim su troškovi nastali, što je u konkretnom slučaju Osnovni sud u Šapcu, dok je Viši sud u Šapcu, kao drugostepeni sud mogao samo da shodno odredbi člana 267. ZKP donese rešenje o visini troškova postupka koji su nastali pred tim sudom, kao sudom pravnog leka.
Samim tim, Vrhovni sud nalazi da donošenjem pobijanih rešenja nije učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, na koju se neosnovano ukazuje podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković