Kzz 927/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 927/2014
09.10.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragomira Milojevića i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog LJ.Z., zbog krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 5. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog LJ.Z., advokata S.P., iz V., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. br. 1560/13 od 25.04.2014. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž. br. 292/14 od 15.07.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 09.10.2014. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog LJ.Z., advokata S.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. br. 1560/13 od 25.04.2014. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž. br. 292/14 od 15.07.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K. br. 1560/13 od 25.04.2014. godine, okrivljeni LJ.Z., oglašen je krivim za krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 5. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (KZ) i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 – pet meseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od 2 – dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini drugo krivično delo. Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje sudu paušala u iznosu od 2.000,00 dinara i na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 39.125,00 dinara, od čega iznos od 34.125,00 dinara na ime troškova oštećenoj A.A., a iznos od 5.000,00 dinara u korist budžetskih sredstava suda, sve u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećena A.A. za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.

Viši sud u Vranju, presudom 2Kž. br. 292/14 od 15.07.2014. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog LJ.Z. i presudu Osnovnog suda u Vranju K. br. 1560/13 od 25.04.2014. godine, potvrdio.

Branilac okr. LJ.Z., advokat S.P., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da „revizijski sud“ preinači presude Osnovnog suda u Vranju K. br. 1560/13 od 25.04.2014. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž. br. 292/14 od 15.07.2014. godine, utoliko što će primenom člana 423. ZKP, okrivljenog osloboditi od optužbe za predmetno krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okr. LJ.Z., smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. LJ.Z., advokata S.P., je neosnovan.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog navodi se da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na proizvoljnoj primeni krivičnog zakona jer radnja koja je okrivljenom stavljena na teret nije i ne može predstavljati krivično delo iz člana 278. KZ imajući u vidu, s jedne strane, da zakonski opis bića krivičnog dela u pitanju podrazumeva upotrebu opšte- opasnog sredstva, čijom se upotrebom objektivno može ugroziti život i telesni integritet ljudi, dakle većeg broja lica i koja dovodi do izazivanja opšte opasnosti, što znači da je opasnost nastupila prema individualno neodređenom krugu lica ili pojedinom, ali individualno neodređenom licu ili individualno određenom većem broju lica, a s druge strane, da je okrivljenom stavljeno na teret da je „držanjem odvezanog psa rase „a.k.“, pri čemu je reč o sitnoj rasi koja ne predstavlja i ne može predstavljati „opštu opasnost“ izazvao ne „opštu opasnost“ već samo „opasnost“ sa konkretnom posledicom ugrožavanja i telesne povrede jedne jedine oštećene – A.A., pri čemu je nesporno da se na udaljenosti od 30 – 40m nalazio svedok Z.P.koji ni na koji način nije bio ugrožen. Iz navedenih razloga, kao i zbog toga što su štetne posledice u obliku jedne ogrebotine oštećene neznatne pa je reč o delu malog značaja, po stavu branioca okrivljenog, nema krivičnog dela i okrivljenog je, primenom člana 423. stav 1. tačka 1. ZKP, trebalo osloboditi od optužbe.

Međutim, izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Ovo iz razloga što iz činjeničnog opisa dela u izreci pravnosnažne presude, saglasno opisu dela u optužnom aktu, proizilaze sva bitna obeležja krivičnog dela iz člana 278. stav 5. u vezi sa stavom 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim, kako objektivna obeležja koja se odnose na opšte opasnu radnju držanja u neograđenom dvorištu kuće odvezanog psa bez nadzora i posledicu koja se sastoji u izazivanju konkretne opasnosti za telo oštećene A.A. i povređivanju oštećene, tako i subjektivna obeležja koja se tiču psihičkog odnosa okrivljenog kao vlasnika psa prema radnji i posledici dela, što pravilno zaključuje i drugostepeni sud povodom istovetnih žalbenih navoda branioca okrivljenog. Okolnost koju ističe branilac okrivljenog u zahtevu, da je posledica predmetnog dela ugrožavanje i telesna povreda samo jednog lica, suprotno navodima zahteva, nije od značaja za postojanje krivičnog dela u pitanju jer se posledica dela može sastojati i u izazivanju opšte opasnosti prema pojedinom, individualno neodređenom licu.

Neprihvatljivi su navodi zahteva branioca okrivljenog da delo koje je okrivljenom stavljeno na teret nije krivično delo zbog malog značaja, u smislu člana 18. st. 1. i 2. KZ, jer okolnosti izvršenja predmetnog krivičnog dela i posledica istog u vidu nanošenja lake telesne povrede tada maloletnoj oštećenoj, ne opravdavaju isključenje primene krivične sankcije u konkretnom slučaju.

Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se, neosnovano, ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. LJ.Z., Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 490. i člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                    Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                          Janko Lazarević,s.r.