Kzz 969/2021 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 969/2021
28.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Biljane Sinanović i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Tihomira Dimkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zrenjaninu K 59/20 od 03.02.2021. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 331/21 od 10.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 28.09.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zrenjaninu K 59/20 od 03.02.2021. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 331/21 od 10.06.2021. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu K 59/20 od 03.02.2021. godine, stavljena je van snage u odnosu na okrivljenog AA, presuda Višeg suda u Zrenjaninu K 13/19 od 11.07.2019. godine koja je preinačena u delu odluke o kazni presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 985/19 od 06.11.2019. godine, pa je okrivljeni AA, oglašen krivim zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i šest meseci u koju se uračunava vreme koje je proveo na izdržavanju zatvorske kazne po presudi Višeg suda u Zrenjaninu K 13/19 od 11.07.2019. godine, koja je preinačena u delu odluke o kazni, presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 985/19 od 06.11.2019. godine, u periodu od 11.06.2020. godine do 25.08.2020. godine kao i vreme provedeno u pritvoru od 25.08.2020. godine do isteka pritvora. Na osnovu člana 264. stav 1. ZKP, okrivljeni je obavezan da plati sudski paušal u iznosu od 5.000,00 dinara i troškove krivičnog postupka u iznosu od 5.972,64 dinara, kao i da solidarno sa osuđenim BB plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 37.649,92 dinara, što je dužan da plati sudu, a iznos od 22.080,00 dinara na ime troškova krivičnog postupka solidarno da plati Višem javnom tužilaštvu u Zrenjaninu, sve u roku od 15 dana i pod pretnjom prinudnog izvršenja, te je odlučeno da iznos od 550.987,86 dinara, pada na teret budžetskih sredstava. Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećenoj VV, dosuđen je imovinskopravni zahtev u visini od 107.100,00 dinara, pa je okrivljeni obavezan da solidarno sa osuđenim BB oštećenoj isplati navedeni iznos u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 331/21 od 10.06.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, advokat Tihomir Dimković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) u vezi člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da iste preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je na sednici veća, koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne može zasnivati i to na odbrani okrivljenog GG sa zapisnika od 05.05.2017. godine i 06.05.2017. godine, iznetoj u postupku koji se vodio u odsustvu okrivljenog AA. Branilac, dalje, u zahtevu navodi da je rešenjem Višeg suda u Zrenjaninu K 77/17 od 21.12.2017. godine, prema okrivljenom GG, obustavljen krivični postupak zbog smrti okrivljenog, a rešenjem istog suda K 77/17 od 22.10.2020. godine, stavljeno je van snage rešenje tog suda Kv 367/17 od 09.10.2017. godine, kojim je okrivljenom AA određeno suđenje u odsustvu, nakon čega je na glavnom pretresu održanom 12.01.2021. godine, pročitan iskaz GG, sa zapisnika od 05.05.2017. godine i 06.05.2017. godine, što je, prema stavu odbrane, u suprotnosti sa odredbom člana 406. stav 1. i stav 3. ZKP, jer u zapisniku o glavnom pretresu nisu navedeni razlozi zbog kojih se ovi dokazi izvode u skladu sa odredbom stava 1. člana 406. ZKP, kako je to propisano stavom 3. istog člana. Samim tim, prema navodima zahteva, sud nije upoznao okrivljenog sa sadržinom iskaza pok. GG u skladu sa članom 406. stav 1. pri čemu su presude donete samo na osnovu odbrane okrivljenog GG, a nije očigledno da bi i bez tog dokaza bila doneta ista presuda.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Prema odredbi člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP, osim u slučajevima posebno propisanim u tom zakoniku, upoznavanje sa sadržinom zapisnika o iskazima svedoka, saoptuženih ili već osuđenih saučesnika u krivičnom delu, kao i zapisnika o nalazu i mišljenju veštaka, može se po odluci veća obaviti shodnom primenom člana 405. tog zakonika, ako su ispitana lica umrla, duševno obolela ili se ne mogu pronaći ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili znatno otežan zbog starosti, bolesti i drugih važnih razloga.

Iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni GG, u toku istrage izneo odbranu pred Višim javnim tužiocem u Zrenjaninu, dana 05.05.2017. godine i dana 06.05.2017. godine, nakon čega je rešenjem Višeg suda u Zrenjaninu K 77/17 od 21.12.2017. godine, krivični postupak prema ovom okrivljenom obustavljen zbog smrti okrivljenog, a sud je na glavnom pretresu održanom dana 12.01.2021. godine odredio izvođenje dokaza čitanjem zapisnika o saslušanju GG pred Višim javnim tužiocem u Zrenjaninu od 05.05.2017. godine i 06.05.2017. godine.

Iz iznetog proizlazi da je sud, u smislu člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP, bio ovlašćen da na glavnom pretresu pročita zapisnike o ranijem saslušanju saokrivljenog GG, koji je u toku postupka umro.

Sledstveno iznetom, kako su zapisnici o saslušanju GG od 05.05.2017. godine i 06.05.2017. godine, u dokaznom postupku na glavnom pretresu izvedeni pod uslovima propisanim odredbom člana 406. stav 1. tačka 1) ZKP, pri čemu okrivljeni i branilac nakon izvođenja navedenih dokaza čitanjem na glavnom pretresu nisu imali primedbe, što podrazumeva da su bili upoznati sa sadržinom ovih dokaza, to, po oceni ovoga suda, navedeni zapisnici, ne predstavljaju nezakonite dokaze, u smislu navoda zahteva, na kojima se presuda nije mogla zasnivati.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je navode zahteva branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenio kao neosnovane.

Prema navodima zahteva, nezakonit dokaz na kome se zasniva pobijana pravnosnažna presuda je i nalaz i mišljenje veštaka doktora Tihomira Papića, od 28.02.2018. godine sa obrazloženjem da ovaj veštak nije mogao da obavi veštačenje okrivljenog GG, jer ga je kao pacijenta poznavao od 2011. godine i bio je upoznat sa njegovim porodičnim odnosima, koje činjenice, po stavu branioca, dovode u pitanje nepristrasnost i objektivnost navedenog veštaka.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva ne ukazuje da je navedeni dokaz sam po sebi i po načinu pribavljanja u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, već u suštini ističe okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristrasnost veštaka dr Tihomira Papića, čime pravnosnažnu presudu pobija zbog povrede zakona iz člana 42. u vezi člana 37. stav 2. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 42. u vezi člana 37. stav 2. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisnčar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić