Rev2 1253/2015 ništavost sporazuma o prestanku radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1253/2015
24.07.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Božidara Vujičića, Vesne Popović i Lidije Đukić, članova veća, u parnici tužilje R.S. iz N.S., čiji je punomoćnik V.Ž., advokat iz N.S., protiv tuženog N.i.S. AD N.S., čiji je punomoćnik N.Š., advokat iz N.S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 189/15 od 11.03.2015. godine, u sednici veća od 24.07.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 189/15 od 11.03.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1-1768/2013 od 08.09.2014. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke utvrđena je ništavost člana 4. Sporazuma o prestanku radnog odnosa od 07.07.2010. godine. Stavom trećim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva da se obaveže tuženi da tužilji isplati zaradu iz dobiti za 2010. godinu u iznosu od 54.841,59 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 189/15 od 11.03.2015. godine, stavom prvim izreke odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14). Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Tužba za poništaj člana 4. Sporazuma o prestanku radnog odnosa od 07.07.2010. godine i isplatu zarade iz dobiti tuženog za 2010. godinu, podneta je 02.10.2013. godine i vrednost predmeta spora je označena na 15.000,00 dinara. Revizijom tuženog pobija se deo drugostepene presude kojim je potvrđena prvostepena presuda u delu kojim je utvrđeno da je ništav član 4. Sporazuma o prestanku radnog odnosa od 07.07.2010. godine, kojim je propisano da su ugovorne strane saglasne da je uplatom iznosa iz čl.2. i 3. tog sporazuma poslodavac izmirio sve svoje obaveze prema zaposlenom i da zaposleni nema bilo kakva postojeća, uslovna ili potencijalna potraživanja prema poslodavcu.

Članom 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Budući da se član 4. Sporazuma o prestanku radnog odnosa, čija je ništavost utvrđena nižestepenim presudama, ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, to revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Snežana Andrejević,s.r.