
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1098/2015
23.12.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog B.J., zbog produženog krivičnog dela falsifikovanje isprave u saizvršilaštvu iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. i člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.J., adv. M.D.P., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu 3K br. 916/13 od 21.05.2015. godine i Kv br. 858/15 od 25.09.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 23.12.2015. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.J., adv. M.D.P., kao osnovan, pa se UKIDAJU pravnosnažna rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu 3K br. 916/13 od 21.05.2015. godine i Kv br. 858/15 od 25.09.2015. godine i predmet vraća Osnovnom sudu u Kragujevcu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu 3K br. 916/13 od 21.05.2015. godine okrivljenom B.J. dosuđeni su troškovi krivičnog postupka na ime nagrade i nužnih izdataka braniocu u iznosu od 35.250,00 dinara i naloženo da se isti po pravnosnažnosti rešenja isplate okrivljenom iz budžetskih sredstava suda.
Rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu Kv br. 858/15 od 25.09.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog B.J., a prvostepeno rešenje potvrđeno.
Protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu 3K br. 916/13 od 21.05.2015. godine i Kv. br. 858/15 od 25.09.2015. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog B.J. adv. M.D.P. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 441. stav 4. u vezi člana 485. stav 4. ZKP s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine oba nižestepena rešenja i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili pak da ista preinači tako što će okrivljenom priznati i dosuditi na teret budžetskih sredstava suda troškove krivičnog postupka u traženom iznosu od 106.518,00 dinara uvećanom za iznos od 22.500,00 dinara na ime sastava žalbe na prvostepeno rešenje, kao i iznos od 45.000,00 dinara na ime sastava zahteva za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni kasacioni sud je u smislu člana 488. stav 1. ZKP, primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Republičkom javnom tužiocu, nakon čega je održao sednicu veća o kojoj u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, u kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa rešenjima protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda i predloga u zahtevu branioca okrivljenog, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.J. je osnovan.
Osnovano branilac okrivljenog B.J. u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pravnosnažnim rešenjima Osnovnog suda u Kragujevcu 3K br. 916/13 od 21.05.2015. godine i Kv br. 858/15 od 25.09.2015. godine povređena odredba člana 441. stav 4. u vezi člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP u vezi člana 9. i Tarifnog broja 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.
Naime prvostepeni sud je odlučujući o zahtevu branioca okrivljenog B.J. za naknadu troškova u iznosu od 106.518,00 dinara, a koji iznos je tražen i to: na ime nagrade za odbranu na jednom održanom glavnom pretresu dana 23.03.2015. godine iznos od 24.000,00 dinara, za pristup na jednom održanom glavnom pretresu dana 11.03.2015. godine iznos od 12.750,00 dinara, prisustva na jednom održanom ročištu u istrazi dana 25.04.2012. godine, za odsustvovanja iz kancelarije u trajanju od po četiri časa, pristupa na ročište u istrazi i jednom održanom glavnom pretresu iznose od po 1.500,00 dinara, za odsustvovanje iz kancelarije u trajanju od po tri časa i pristupa na jednom neodržanom glavnom pretresu iznose od po 1.500,00 dinara na ime putnih troškova za tri dolaska na relaciji Ćuprija - Kragujevac i obrnuto, iznos od ukupno 18.018,00 dinara i iznos od 11.250,00 dinara na ime sastavljanja troškovnika, okrivljenom dosudio troškove krivičnog postupka na ime nagrade i nužnih izdataka branioca u iznosu od 35.250,00 dinara.
Dajući razloge za dosuđeni iznos troškova od 35.250,00 dinara, prvostepeni sud navodi da je utvrdio da okrivljenom B.J. pripada pravo na naknadu troškova na ime nagrade za odbranu na jednom održanom glavnom pretresu dana 23.03.2015. godine i na ime prisustva na jednom održanom ročištu u istrazi dana 25.04.2012. godine, u iznosima od po 17.625,00 dinara, što ukupno čini iznos od 35.250,00 dinara, uz obrazloženje da u dosuđene iznose za održani glavni pretres i za prisustvo na ročištu u istrazi ulaze i iznosi od po 1.500,00 dinara za započeti prvi sat u kom delu je odsustvo branioca iz kancelarije bilo nužno.
Prvostepeni sud u obrazloženju navodi da je prilikom odlučivanja o visini troškova imao u vidu da se u konkretnom krivičnom postupku radi o dva okrivljena lica koja su imala zajedničkog branioca, u kom slučaju istom-okrivljenom B.J. pripada nagrada u iznosu od 150%, što znači da su okrivljeni plaćali branioca po 75% odnosno po ½ nagrade, a visina troškova utvrđena je na osnovu Tarifnog broja 1, 2, 3. i 7. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012). Nadalje, sud navodi da okrivljenom ne pripadaju troškovi po važećoj advokatskoj tarifi na ime sastava podneska - troškovnika kao ni naknada troškova na ime prevoza branioca na relaciji Kragujevac - Ćuprija, jer branilac sudu nije dostavio dokaze - račune o visini istih, kao i izdaci za drugi, treći i četvrti čas, koji po stavu suda nisu bili nužni, obzirom da je okrivljeni mogao da angažuje branioca - advokata iz Kragujevca, u kom slučaju troškovi ne bi ni nastali, a da je deo zahteva branioca za naknadu troškova na ime nagrade za pristup na jednom odloženom glavnom pretresu dana 11.03.2015. godine neosnovan, jer branilac okrivljenog nije bio prisutan.
Razlozi dati u prvostepenom rešenju su prema navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.J. nejasni i istima je prvostepeni sud povredio odredbu člana 441. stav 4. ZKP u vezi člana 261. stav 2. tačka 7. ZKP u vezi člana 9. i Tarifnog broja 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.
Shodno navedenim zakonskim odredbama, troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka (član 261. stav 1. ZKP) i isti pored ostalog obuhvataju: nagradu veštaku, nagradu stručnom savetniku, nagradu prevodiocu, nagradu tumaču, nagradu i nužne izdatke branioca, nužne izdatke privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovih punomoćnika (stav 2. tačka 7) člana 261. ZKP).
Branilac ima pravo na naknadu troškova - nagradu i nužne izdatke, uvek kada obavlja poslove „izvan sedišta advokatske kancelarije“ (član 9. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012)) pa je s`toga neprihvatljiv stav prvostepenog suda da okrivljenom ne pripadaju troškovi za odsustvo branioca iz kancelarije za drugi, treći i četvrti čas, budući da je isti mogao da angažuje advokata - branioca iz Kragujevca, kao i troškovi na ime prevoza branioca na relaciji Kragujevac - Ćuprija, jer branilac sudu nije dostavio dokaze - račune o visini istih, a sve s`obzirom na činjenicu da je branilac bio prisutan na glavnim pretresima održanim dana 25.04.2012, 23.03.2015. i 19.02.2015. godine koji datum branilac očigledno greškom označava kao 11.03.2015. godine, pa u skladu sa tim po stavu Vrhovnog kasacionog suda okrivljenom pripadaju svi troškovi nastali u vezi sa tim, koje se obračunavaju po matematičkoj formuli predviđenoj Advokatskom tarifom a sud ima pravo da proveri da li su ti zahtevani troškovi pravilno obračunati u skladu sa tom formulom i da li je okrivljeni tražio realan iznos uzimajući u obzir opšte poznate činjenice „udaljenost suda od kancelarije branioca i cena benzina“.
Nadalje, pogrešan je zaključak prvostepenog suda da okrivljeni ima pravo na 75% priznatih troškova samo zato što je njegov branilac istovremeno bio i branilac okrivljenog S.Z. tj. da su oni u krivičnom postupku imali istog branioca (Tarifni broj 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata).
Iz spisa predmeta proizilazi da je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 3K br. 916/13 od 23.03.2015. godine okrivljeni S.Z. oglašen krivim za krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda a da je prema okrivljenom B.J. primenom člana 422. stav 1. tačka 1) ZKP odbijena optužba da je izvršio produženo krivično delo falsifikovanje isprave u saizvršilaštvu iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, a da samo troškovi okrivljenog B.J. padaju na teret budžetskih sredstava suda. Dakle, u konkretnom slučaju samo jedan okrivljeni i to B.J. ima pravo na naknadu troškova iz budžetskih sredstava, te je s`toga bez uticaja na njegovo pravo na naknadu troškova krivičnog postupka u punom iznosu to što je njegov branilac bio i branilac drugog okrivljenog koji nema pravo na troškove iz budžetskih sredstava.
Postupajući na opisani način, prvostepeni sud je učinio povredu odredbe člana 441. stav 4. u vezi člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP u vezi člana 9. i Tarifnog broja 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata pa je Vrhovni kasacioni sud iz iznetih razloga usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.J. kao osnovan, ukinuo oba nižestepena rešenja i predmet vratio Osnovnom sudu u Kragujevcu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postuku sud će imati u vidu primedbe iz ove presude, postupiti po istima i s`tim u vezi odlučiti o ostalim troškovima krivičnog postupka u skladu sa zakonom i Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.