Kzz 758/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 758/2016
29.06.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog J.R., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.R., advokata P.B., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K 80/15 od 17.11.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 32/16 od 22.03.2016. godine, u sednici veća održanoj 29.06.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.R., advokata P.B., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K 80/15 od 17.11.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 32/16 od 22.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu K 80/15 od 17.11.2015. godine okrivljeni J.R. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu člana 246. stav 7. KZ od okrivljenog J.R. je trajno oduzeta opojna droga heroin u neto težini od 19,02 grama, metalna kutijica sive boje u kojoj se nalazi marihuana u neto težini 25,11 grama, kesica od najlona u kojoj se nalazi marihuana u neto težini od 3,98 grama, a što će se nakon pravnosnažnosti presude uništiti u skladu sa zakonskim propisima. Okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati sudu iznos od 10.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 63.734,91 dinar, sve u roku od 60 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 32/16 od 22.03.2016. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Novom Sadu i branioca okrivljenog J.R., a presuda Višeg suda u Novom Sadu K 80/15 od 17.11.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog J.R., advokat P.B., u smislu člana 485. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese odluku u skladu sa članom 492. stav 1. tač. 1) ili 2) ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanom prvostepenom presudom povređena odredba člana 420. ZKP kojom je predviđeno da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe, a što u konretnom slučaju nije učinjeno, budući da je Viši javni tužilac kada je precizirao optužnicu okrivljenom stavio na teret da je neovlašćeno radi prodaje, a delom i za sopstvenu upotrebu držao i proizvodio supstance koje su proglašene za opojnu drogu, a u izreci prvostepene presude sud je okrivljenog osudio za radnje izvršenja „držanja opojne droge radi dalje prodaje“.

Pored toga, branilac u zahtevu za zaštitu zakontosti ističe da iz izreke pobijane prvostepene presude i utvrđenog činjeničnog stanja ne proizilazi da je okrivljeni izvršio krivično delo iz člana 246. KZ, već se u radnjama okrivljenog stiču bitna obeležja krivičnog dela iz člana 246a KZ, a kojim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP. U vezi sa tim branilac u zahtevu ističe da ne postoji nijedan dokaz i da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizilazi da je okrivljeni opojnu drogu koristio radi dalje prodaje, te da je od okrivljenog oduzeta manja količina opojne droge, budući da je kod okrivljenog pronađena smesa od 19,02 grama u kojoj je procenat prisutnosti heroina svega 5,75 %, a koji procenat je po oceni branioca mali i kod zavisnika od opojne droge se uglavnom koristi za sopstvenu upotrebu. Da okrivljeni predmetnu drogu nije stavljao u promet, po oceni branioca, proizilazi i iz činjenica da od njega nije oduzeto ništa što bi ukazivalo da je opojnu drogu namenio daljoj prodaji, a ne postoje ni indicije o tome kada, kome i na koji način bi okrivljeni eventualno prodavao opojnu drogu, pri čemu predmetna droga nije bila razvrstana u kesice, niti je kod okrivljenog pronađena vagica za eventualno razmeravanje količine opojne droge. Zbog svega navedenog branilac smatra da ne postoji nijedan dokaz koji nedvosmisleno ukazuje na postojanje namere prodavanja opojne droge kod okrivljenog.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, iako branilac okrivljenog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, u suštini osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje od strane nižestepenih sudova, odnosno ukazuje da je u pobijanim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjnično stanje.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog i njegovog branioca zbog povrede zakona iz člana 420. ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                                                        Janko Lazarević,s.r.