Kzz 1352/2018 odbačaj - analiza činjeničnog stanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1352/2018
27.11.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović, i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. Nenada Davidovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 783/16 od 22.10.2017. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 260/18 od 09.05.2018. godine, u sednici veća održanoj 27.11.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 783/16 od 22.10.2017. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 260/18 od 09.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 783/16 od 22.10.2017. godine, okr. AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedavanja izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ, za koje delo mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora od tri meseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako okrivljeni za vreme od jedne godine ne izvrši novo krivično delo kao i da će se kazna izvršiti ako okrivljeni u roku od šest meseci od pravnosnažnosti presude ne isplati zaostali dug na ime izdržavanja maloletne BB za period od 01.11.2011. godine do 19.02.2016. godine po presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 br. 1500/10 od 08.11.2010. godine, u iznosu od 340.027,00 dinara.

Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, Viši sud u Beogradu je presudom Kž1 260/18 od 09.05.2018. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog adv. Nenad Davidović, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud obe presude preinači i okrivljenog oslobodi od odgovornosti ili da iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, taksativno su nabrojane povrede zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom, a koje predstavljaju razloge iz kojih se može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti – član 74., član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva navodi povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja povreda u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, u obrazloženju navedene povrede, branilac navodi da su sudovi osudili okrivljenog, a da pritom nisu imali ni jedan dokaz koji potkrepljuje takvu njihovu odluku, da sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi sve činjenice, da je nepoznato kako je sud sračunao sve iznose, a da posebno nije jasno kako je davanje za izdržavanje tretirao kao smanjenje obaveze a ne osnov oslobađanja, da je okrivljeni još 2010. i 2011. godine plaćao izdržavanje, s tim što nije davao mesečno nominalni iznos već je u skladu sa svojim mogućnostima isplaćivao manje ili veće iznose, da je nepoznato zašto je VV navela da je od novembra 2013. godine tražila izdržavanje od okrivljenog, što znači da je okrivljeni imao dozvolu od VV kao zakonkskog zastupnika maloletne BB da izdržavanje plaća od 2013. a ne od 2011. godine, da je VV uzela kredit te joj odgovaralo da joj za izdržavanje daje na ruke, zatim da okrivljeni nije zaposlen i da nema dovoljno sredstava, zbog čega nije ni mogao redovno da plaća izdržavanje, da iz izvedenih dokaza nije utvrđen ni umišljaj ni radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela... čime u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, ocenio nedozvoljenim i, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                          Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović, s.r.                                                                                                                                   Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić