Rev2 919/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 919/2019
05.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Zorane Delibašić, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Grujičić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“, Odsek za tehničke usluge ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2695/18 od 29.10.2018. godine, u sednici održanoj 05.12.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2695/18 od 29.10.2018. godine, tako što se odbija žalba tuženog i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Loznici P1 104/17 od 29.08.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 33.625,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti pa do isplate.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici P1 104/17 od 29.08.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati na ime dela neisplaćene otpremnine iznos od 60.468,86 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.01.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplati 35.632,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke do isplate, dok je zahtev tužilje za isplatu troškova preko dosuđenog iznosa do traženog od 36.000,00 dinara odbijen.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2695/18 od 29.10.2018. godine, preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu, tako što je odbijen zahtev tužilje za isplatu dela neisplaćene otpremnine u iznosu od 60.468,86 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.01.2017. godine do isplate, kao i zahtev za naknadu troškova postupka u iznosu od 35.632,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno preko punomoćnika izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je po Ugovoru o radu od 12.03.2010. godine bila u radnom odnosu kod tuženog. Dana 29.12.2016. godine, tužilja je sa tuženim zaključila Sporazum o prestanku radnog odnosa na dan 30.12.2016. godine uz obavezu tuženog da joj isplati stimulativnu naknadu u neto iznosu koji je utvrđen u članu 3. Sporazuma prema Odluci o prihvatanju prijave zaposlenog za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu stimulativne naknade od 19.12.2016. godine. U članu 4. Sporazuma navedeno je da je zaposlena saglasna da joj se prilikom isplate stimulativne naknade, ova naknada umanji za iznos svih dospelih i nedospelih novčanih obaveza koje ima prema poslodavcu. Tuženi je sa sindikatom dana 11.03.2014. godine zaključio Protokol o isplati zajma zaposlenima bliže opisan u nižestepenim presudama i između ostalog, Protokolom je navedeno da se zajam otplaćuje obustavljanjem pripadajućeg iznosa rate za otplatu zajma od isplate zarade, odnosno, naknade zarade zaposlenog, te da su zaposleni kojima prestaje radni odnos pre početka otplate zajma ili pre isteka krajnjeg roka za otplatu zajma, u obavezi da neotplaćeni iznos zajma vrate prilikom prestanka radnog odnosa. Tužilji je na osnovu navedenog Protokola dana 12.03.2014. godine isplaćen po osnovu zajma novčani iznos koji zahtevom u ovom postupku potražuje. Rešenjem tuženog o isplati otpremnine zbog odlaska tužilje u penziju od 17.01.2017. godine utvrđeno je tužilji pravo na otpremninu u iznosu od 342.468,00 dinara, s tim da joj je istog dana ista isplaćena u manjem iznosu budući da joj je po osnovu vraćanja zajma obustavljen taj iznos od isplate otpremnine. Odlukom nadzornog odbora tuženog od 10.04.2017. godine svim zaposlenima u JP Elektroprivreda Srbije otpisan je dug po osnovu zajma koji je u cilju poboljšanja materijalnog položaja zaposlenih odobren odlukama koje su navedene u članu 1. odluke.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev zaključujući da je tužilja, koja je svoj dug prema tuženom po osnovu zajma izmirila prilikom prestanka radnog odnosa, a na ime svog potraživanja koje bi joj pripalo na ime otpremnine, dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale zaposlene koji su ostali u radnom odnosu kod tuženog i za koje je tuženi doneo odluku o otpisu potraživanja po osnovu tog zajma.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev. Po nalaženju tog suda, u vreme donošenja odluke tuženog o otpisu duga zaposlenima, tužilja više nije bila u radnom odnosu, zbog čega njen status nije uporediv sa statusom zaposlenih kod tuženog.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pobijana drugostepena presuda je zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Prema članu 119. stav 1. tačka 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan da u skladu sa opštim aktom isplati zaposlenom otpremninu pri odlasku u penziju.

Prema članu 60. stav 4. Ustava Republike Srbije niko se ne može odreći prava na pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa.

U konkretnom slučaju, tuženi je u rešenju o isplati otpremnine zbog odlaska u penziju utvrdio pravo tužilje na otpremninu i njenu visinu. U ovom rešenju nije naznačeno da će se taj iznos umanjiti ili prebiti za iznos zajma koji je tužilji isplaćen u martu 2014. godine. Kako je rešenje tuženog postalo konačno jer ga tužilja nije pobijala, a ni tuženi ga nije stavio van snage, to je tuženi bio u obavezi da tužilji isplati otpremninu u visini koju je utvrdio svojim rešenjem. Otpremnina nije mogla biti prebijena za iznos odobrenog zajma. Potraživanje tužilje prema tuženom - isplata otpremnine i potraživanje tuženog prema tužilji - isplata odobrenog zajma, nije podobno prebijanju jer se ne može zapleniti (čl. 341. stav 1. tačka 1. ZOO) imajući u vidu odredbu čl. 60. stav 4. Ustava RS.

Pravilna je i odluka o troškovima postupka doneta na osnovu članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Tužiocu koji je uspeo sa revizijom, saglasno odredbama članova 153, 154,163. i 165. stav 2. ZPP i važećoj AT i TT, dosuđeni su troškovi revizijskog postupka u iznosu od 33.625,00 dinara i to za sastav revizije (12.000,00 dinara), za sudsku taksu na reviziju (8.650,00 dinara) i sudsku taksu na revizijsku presudu (12.975,00), sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke do isplate.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić