Rev2 2517/2020 3.5.15.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2517/2020
16.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Miomir Ivanković i Dušan Dimitrijević, advokati iz ..., protiv tuženog ''TIGAR TYRES'' DOO Pirot, koga zastupa Mirko Vasilić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1179/2019 od 08.07.2020. godine, u sednici održanoj 16.12.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1179/2019 od 08.07.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu P1 184/2017 od 27.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se kao nezakonito poništi rešenje tuženog od 17.03.2017/93, a tuženi obaveže da tužioca vrati na rad (stav drugi). Stavom trećim izreke tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka od 160.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1179/2019 od 08.07.2020. godine, stavom prvim izreke prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom i drugom izreke, i u tom delu žalba tužioca odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka, tako što je tužilac obavezan da tuženom naknadi troškove od 213.750,00 dinara. Stavom trećim izreke zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka je odbijen.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je dao odgovor na reviziju i zahtevao troškove za preduzimanje ove pravne radnje.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/2014), i našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ukazivanje na bitnu povredu iz tačke 12. navedenog člana, ne predstavlja revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.

Nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je kod tuženog u radnom odnosu na neodređeno vreme od 01.06.2004. godine, a zaključenjem aneksa ugovora o radu br. ... dana 20.11.2008. godine, raspoređen je na radno mesto ... u radnoj jedinici ... . Sprovodeći uobičajenu povremenu proveru eventualne alkoholisanosti zaposlenih tuženi je 22.01.2017. godine, prilikom dolaska zaposlenih na rad u trećoj smeni, alkotestirao i tužioca, pri čemu je u njegovom dahu alkometar pokazao 0,14 promila alkohola, zbog čega mu nije dozvoljen pristup radnom mestu, a ovlašćeni kontrolori su sačinili zapisnik koji je pored njih potpisao i tužilac, bez primedbe. U izjavi datoj kod tuženog 25.01.2017. godine tužilac je negirao da je pre dolaska na rad konzumirao alkohol, a naveo je da je zbog bolesti tih dana koristio sirup, ne znajući da sadrži određenu količinu alkohola. Tužilac je upozoren o postojanju razloga za otkaz 27.01.2017. godine, zbog učinjene povrede radne obaveze propisane zakonom, opštim aktima tuženog i ugovorom o radu, na koje se izjasnio 02.02.2017. godine, ponavljajući navode iz prethodno date izjave. Pobijanim rešenjem od 17.03.2017. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu na osnovu člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, člana 127a. stav 1. tačka 9. Aneksa br. 4 Kolektivnog ugovora tuženog od 14.12.2015. godine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je pobijanim nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev tužioca za poništaj pobijanog rešenja i vraćanje na rad odbijen, a Vrhovni kasacioni sud u svemu kao pravilne i potpune prihvata razloge date u nižestepenim odlukama.

Naime, tužilac je iako svestan da kod tuženog nema tolerancije kada je u pitanju alkoholisanost, jer je aneksom br. 1. Kolektivnog ugovora od 20.03.2015. godine, kod zaposlenih i svih ostalih koji po bilo kom osnovu ulaze u krug preduzeća zabranjeno prisustvo alkohola u organizmu pošto jer je propisana nulta tolerancija na alkohol (sve što je iznad 0,0 promila podleže sankcionisanju) a zbog delatnosti poslodavca i opasnosti od povređivanja na alatima kojima se delatnost obavlja. I pored toga tužiocu je alkotestiranjem utvrđeno prisustvo od 0,14 promila alkohola, zbog čega mu nije dozvoljen pristup radnom mestu. Kod takve činjenične situacije postojao je osnov za upućivanje upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu i donošenje rešenja o otkazu, jer je tužilac učinio povredu radne obaveze koja mu je stavljena na teret, a koja prema aktima tuženog predstavlja težu povredu zbog koje poslodavac može da zaposlenom otkaže ugovor o radu .

Naime, tužilac je upozoren na postojanje razloga za otkaz zbog učinjene povrede radne obaveze utvrđene članom 127a. stav 1. tačka 9. Aneksa br. 4 od 14.12.2015. godine Kolektivnog ugovora tuženog, a nakon datog odgovora na upozorenje ugovor o radu mu je otkazan na osnovu člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, zbog učinjene povrede radne obaveze navedene u upozorenju, dolaska na rad u pripitom ili pijanom stanju, u odnosu na koju povredu je sud i cenio zakonitost otkaznog rešenja.

Imajući u vidu da je članom 126. Kolektivnog ugovora tuženog jasno definisano da dolazak na rad pod dejstvom alkohola, predstavlja otkazni razlog, a što je u konkretnom slučaju alkotestiranjem tužioca nesumnjivo utvrđeno, bez uticaja je na drugačije presuđenje pokušaj da se predstavi da se tužilac nije nalazio u ''pripitom'' stanju, te da uređaj kojim je vršeno alkotestiranje nije bio tehnički ispravan jer je nakon obavljenog alkotestiranja tužilac bez primedbe potpisao zapisnik ne zahtevajući da se utvrđena količina alkohola proveri vađenjem krvi u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi.

Zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice.

Na osnovu člana 414. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić