Rev 2416/2019 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2416/2019
21.01.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Katarina Kostić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji su punomoćnici advokati advokatske kancelarije „Dražić, Beatović i partneri“ i „VV“ d.o.o. ..., čiji je punomoćnik Uroš Marković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3934/16 od 24.12.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 21.01.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 3934/16 od 24.12.2018. godine u stavu trećem, četvrtom i petom izreke i u navedenom delu predmet VRAĆA drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5446/15 od 03.03.2016. godine, stavom prvim izreke obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade štete plate: tuženi BB i „VV“ d.o.o. ... solidarno iznos od 81.002,70 dinara; a tuženi BB da plati iznos od još 81.490,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.03.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se tuženi solidarno obavežu da tužilji plate na ime naknade štete iznos od 761.564,30 dinara; da se tuženi „VV“ d.o.o. ... obaveže da plati iznos od 81.490,00 dinara solidarno sa tuženim BB, sve sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5446/15 od 24.04.2017. godine, ispravljena je napred navedena presuda, tako da izreka presude glasi: obavezuje se tuženi BB solidarno sa tuženim „VV“ d.o.o. ... da tužilji na ime naknade štete plati iznos od 162.492,70 dinara, a tuženi „VV“ d.o.o. ... solidarno sa tuženim BB iznos od 81.002,70 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.03.2016. godine; a odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi BB obaveže solidarno sa tuženim „VV“ d.o.o. ... da tužilji na ime naknade štete plati iznos od 680.074,00 dinara, a da tuženi „VV“ d.o.o. ... se obaveže solidarno sa tuženim BB da tužilji plati iznos od  761.564,00 dinara, sve sa pripadajućom kamatom; svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3934/16 od 24.12.2018. godine, nakon održane glavne javne rasprave pred drugostepenim sudom, ukinute su presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5446/15 od 03.03.2016. godine i rešenje istog suda P 5446/15 od 24.04.2017. godine (stav prvi izreke); obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 290.553,36 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.03.2016. godine do isplate (stav drugi izreke); odbijen je tužbeni zahtev tužilje preko dosuđenog iznosa od 290.553,36 dinara do traženog iznosa od 842.567,00 dinara, za iznos od 552.013,64 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan (stav treći izreke); obavezani su tuženi da tužilji solidarno na ime troškova prvostepenog postupka nadoknade iznos od 215.946,60 dinara (stav četvrti izreke); obavezani su tuženi da tužilji solidarno na ime troškova drugostepenog postupka isplate iznos od 19.200,00 dinara (stav peti izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno, preko punomoćnika izjavila reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...55/14) i utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je vlasnik stana broj ... u ulici ... u ..., koji se nalazi ispod stana broj ..., čiji je vlasnik prvotuženi BB. Tuženi je u maju mesecu 2010. godine izvodio obimne radove na adaptaciji svog stana preko izvođača radova, drugotuženog „VV“ d.o.o. .... Prvo vlaženje u stanu tužene primećeno je 20.05.2010. godine, a dana 30.05.2010. godine došlo je do obimnog izlivanja vode iz stana tuženog, koje je izazvalo poplavu i dovelo do oštećenja u kupatilu, predsoblju i kuhinji u stanu tužilje. Tuženi su priznali da su odgovorni za prouzrokovanu štetu, a kako je bila sporna visina štete tužilja je angažovala veštaka za oblast građevinarstva GG, koja je dana 15.06.2010. godine navela koje radove treba izvesti radi otklanjanja štete i utvrdila njihovu vrednost. Tuženi je angažovao veštaka Gradskog zavoda za veštačenje DD, koja je nakon izvršenog veštačenja 02.07.2010. godine u svom nalazu i mišljenju od 06.07.2010. godine izvršila obezbeđenje dokaza i konstatovala da je do štete došlo usled pucanja holendera, i utvrdila ukupnu vrednost radova radi dovođenja stana u prvobitno stanje. Tuženi su tužilji ponudili na ime prouzrokovane štete iznos od 700 evra, ali je ona odbila da isti primi. „Delta osiguranja Srbije“ a.d.o. kao osiguravač je tužilji isplatio na ime štete nastale pucanjem vodokotlića po polisi koja je važila za period od 22.04.2010. godine do 22.04.2011. godine, nakon sačinjavanja zapisnika o proceni štete od 30.05.2010. godine, iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan nastanka štetnog događaja. Nakon toga tužilja je o svom trošku otklonila štetu. Polovinom novembra 2010. godine u stanu tužilje počeo je da se oseća intenzivan neprijatni miris, pa je ponovo angažovan veštak radi utvrđenja uzroka i visine dodatne štete. Nakon što je tužilja podnela tužbu sudu u periodu od 21.03.-24.03.2011. godine, ponovo je došlo do izlivanja vode iz stana prvotuženog u kome je drugotuženi i dalje izvodio radove i došlo je do nove poplave u stanu tužilje koja je prouzrokovala značajna oštećenja, jer su bile zahvaćene sve prostorije u tužiljinom stanu. Obavljena su veštačenja od strane sudskog veštaka Dušana Rackova i veštaka ĐĐ. Veštak Dušan Rackov se izjasnio da je najverovatnije uzrok curenja vode u martu 2011. godine u stanu tužilje, neispravnost instalacije u kuhinji stana prvotuženog, jer u vreme kada je veštačio u stanu prvotuženog nije bilo sifona, već je kanalizaciona cev bila zatvorena nekim kesama, pa nije mogao da pušta vodu radi provere stanja te instalacije. Veštak ĐĐ se u svom nalazu izjasnila da je uzrok vode koja je curila iz stana iznad tužiljinog stana, jer je voda curila kroz plafon. Navedeni veštaci izjašnjavali su se i o visini predmetne štete.

Prvostepeni sud je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja delimično usvojio tužbeni zathev tužilje za ceo sporni period.

Drugostepeni sud je odlučujući o žalbama parničnih stranaka otvorio glavnu raspravu, nakon čega je doneo pobijanu presudu, zaključujući kao i prvostepeni sud da u pogledu štete koja se dogodila u maju 2010. godine postoji solidarna odgovornost tuženih u smislu člana 154. i 207. Zakona o obligacionim odnosima (što je bilo nesporno tokom postupka), a da, suprotno prvostepenom sudu u pogledu štetnih posledica iz maja 2010. godine koje su uočene 04.12.2010. godine i 06.12.2010. godine, postoji uzročno-posledična veza između izlivanja vode iz maja 2010. godine i nastale štete, ali da ne postoji uzročno-posledična veza između štete i poplave koja se dogodila u martu 2011. godine i solidarna odgovornost tuženih za tu štetu. Do navedenog zaključka drugostepeni sud je došao prihvatajući nalaz, mišljenje i izjašnjenja veštaka Dušana Rackova.

Osnovano se u reviziji tužilje (izjavljenoj na odbijajući deo tužbenog zahteva za nastalu štetu iz 2011. godine) ukazuje da je drugostepeni sud odlučujući o nastaloj šteti iz 2011. godine pogrešno primenio materijalno pravo, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Drugostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužilje za nastalu štetu iz 2011. godine, sa razloga što sudski veštak Dušan Rackov nije pouzdano utvrdio konkretan kvar zbog koga je došlo do izlivanja vode iz stana prvotuženog u stan tužilje u martu 2011. godine, pa nije dokazana uzročno-posledična veza između tog izlivanja i prouzrokovane štete.

Takav pravni stav drugostepenog suda, Vrhovni kasacioni sud ne prihvata. Naime, drugostepeni sud nije na siguran i pouzdan način utvrdio ni dao razloge (iako je prihvatio nalaz, mišljenje i izjašnjenje navedenog sudskog veštaka Dušana Rackova) da li je u martu 2011. godine došlo do izlivanja vode iz stana prvotuženog u stan tužilje, ili ne; da li je uzrok izlivanja vode u stanu tužilje bio van stana prvotuženog, ili ne; da li je, ukoliko je došlo do izlivanja vode iz stana prvotuženog u stan tužilje, za utvrđenje uzročno-posledične veze, pored navedenog, neophodno i utvrđenje konkretnog kvara u instalacijama u stanu prvotuženog, ili ne, tim pre što drugostepeni sud nije cenio izjašnjenje navedenog veštaka datog na glavnoj raspravi pred drugostepenim sudom, te njegov definitivan zaključak da je uzrok štete usled curenja vode u martu 2011. godine curenje vode iz stana prvotuženog u stan tužilje.

Zbog navedenog osnovani su i revizijski navodi tužilje da ukoliko je drugostepeni sud smatrao da je trebalo dokazati konkretan razlog izlivanja vode iz stana prvotuženog u stan tužilje, prilikom odlučivanja morao je primeniti i pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe člana 231. Zakona o parničnom postupku, što nije učinio, pa je drugostepeni sud načinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP u vezi sa članom 231. ZPP.

Sa iznetih razloga drugostepena presuda je morala biti ukinuta.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti ukazane nepravilnosti, upotpuniće činjenično stanje, nakon čega će doneti pravilnu i zakonitu odluku, vodeći računa i o ostalim revizijskim navodima (pored pravilnog utvrđenja uzročno-posledične veze nastanka predmetne štete i visine iste i na navode vezano za solidarnu odgovornost tuženih, da li je stan prvotuženog u martu 2011. godio bio u garantrnom roku u odnosu na izvedene radove u istom, od strane drugotuženog ili ne).

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka u stavu 4 i 5 izreke pobijane presude, jer ista zavisi od konačnog ishoda parnice.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci rešenja, na osnovu člana 416. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija,

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić