
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2236/2021
23.09.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., ulica ..., koju zastupa advokat Nena Stamenković iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo prave, Visoki savet sudstva – Privredni sud u Zaječaru, koga zastupa Državno pravobranilaštvo u Beogradu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Negotinu Gžrr1 8/2021 od 05.03.2021. godine, u sednici održanoj 23.09.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Negotinu Gžrr1 8/2021 od 05.03.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
UKIDAJU SE rešenje Višeg suda u Negotinu Gžrr1 8/2021 od 05.03.2021. godine i rešenje Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu Prr1 58/20 od 17.10.2020. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu Prr1 58/20 od 17.10.2020. godine odbačena je tužba tužilje kao neblagovremena.
Rešenjem Višeg suda u Negotinu Gžrr1 8/2021 od 05.03.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđeno prvostepeno rešenje.
Protiv pravnosnažnog drugostepenog rešenja, tužilja je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da su u konretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, pa je radi potrebe ujednačavanja sudske prakse doneo odluku kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pravilnost pobijanih rešenja u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nalazeći da je rešenje kojim se prigovor usvaja doneto 08.10.2018. godine, nižestepeni sudovi su zaključili da je rok od četiri meseca za preduzimanje procesnih radnji istekao 08.02.2019. godine i da od tada teče rok za podnošenje tužbe za naknadu štete. Kako je tužba podneta 24.02.2020. godine, po proteku zakonskog roka, nižestepeni sudovi su odbacili tužbu kao neblagovremenu.
Stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.
Prema članu 22. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pravo na pravično zadovoljenje ima stranka čiji je prigovor usvojen a koja nije podnela žalbu, stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena (stav 1). Stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu i stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora stiče pravo na pravično zadovoljenje kada istekne rok u kom je sudija ili javni tužilac bio dužan da preduzme naložene procesne radnje, a stranka čija je žalba usvojena – kada primi rešenje o usvajanju žalbe (stav 2). Po članu 31. stav 1. istog zakona stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje. Članom 11. navedenog zakona propisano je da u rešenju kojim se prigovor usvaja i utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku predsednik suda ukazuje sudiji ili javnom tužiocu na razloge zbog kojih je povređeno pravo stranke i nalaže sudiji procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak (stav 1). Istim rešenjem predsednik suda određuje i rok u kome je sudija dužan da preduzme naložene procesne radnje, a koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od četiri meseca i primeren rok u kome ga sudija izveštava o preduzetim radnjama (stav 2).
Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se pravo na pravično zadovoljenje stiče po isteku roka u kome je sudija bio dužan da preduzme naložene procesne radnje. Rešenjem Privrednog suda u Zaječaru R4 St1488/18 od 08.10.2018. godine usvojen je prigovor predlagača, ovde tužilje i naloženo postupajućem sudiji da u roku od četiri meseca preduzme odgovarajuće radnje u navedenom predmetu. Prema priloženoj fotokopiji dostavnice, koja se nalazi u spisima predmeta, proizilazi da je stečajni sudija to rešenje primio dana 06.12.2018. godine. Od narednog dana teče rok od 4 meseca, tj od 07.12.2018. godine. Nakon isteka tog roka počinje da teče rok predviđen članom 31. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Sve te činjenice nižestepeni sudovi nisu cenili, a što je trebalo da čine i odluče da li će u ovom slučaju doneti meritornu odluku o zahtevu tužilje.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će ponovo oceniti da li je tužba podneta blagovremeno u smislu člana 31. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, a ceniće i osnovanost zahteva tužilje i doneće zakonitu odluku.
Na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić