Rev 3570/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3570/2021
15.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelica Nedeljković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, Vojni odsek Zaječar, odeljak u Pirotu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1079/21 od 06.04.2021. godine, u sednici održanoj 15.12.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1079/21 od 06.04.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1079/21 od 06.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu P 797/20 od 08.02.2021. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev, pa je tužena obavezana da tužiocu na ime razlike između visine isplaćene invalidske penzije i zarade koju bi tužilac ostvario da je radio na poslovima mešača gume – ... u preduzeću „Tigar obuća“ d.o.o. Pirot, u periodu od 01.07.2017. godine do 30.06.2020. godine isplati ukupno 580.200,25 dinara, sve u pojedinačnim mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom, čija su visina i datumi dospeća bliže određeni ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 110.704,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1079/21 od 06.04.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Predmet tražene pravne zaštite je isplata na ime razlike između visine isplaćene invalidske penzije i zarade koju bi tužilac ostvario da je radio na poslovima mešača gume – ... u preduzeću „Tigar obuća“ d.o.o. Pirot, u periodu od 01.07.2017. godine do 30.06.2020. godine. O pravu tužioca, kao i o istaknutom prigovoru zastarelosti potraživanja, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a tiče se primene odredbi članova 361. stav 1. i 376. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, rokovi zastarelosti za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članova 376, odnosno 377. ZOO, a za svako sledeće utuženo potraživanje teče novi rok zastarelosti od dana kada je prethodni spor okončan (u smislu odredbe člana 392. stav 3. ZOO), zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tužena nije uz reviziju dostavila presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari. Imajući u vidu navedeno, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi isplate, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, na osnovu čega ovaj sud dalje nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službenom glasniku RS“ br.72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), pa je u skladu s tim i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 07.08.2020. godine, radi naknade štete, a podneskom od 01.12.2020. godine tužba je preinačena povećanjem zahteva kojim je tužilac tražio isplatu 580.200,25 dinara, što čini i vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić