![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 7653/2021
27.01.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mašković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mihailo Pavlović, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 238/21 od 30.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 27.01.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 238/21 od 30.06.2021. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1801/19 od 14.01.2021. godine, stavom prvim izreke, određene su mere zaštite od nasilja u porodici pa je zabranjeno tuženom da na bilo koji način dalje uznemirava tužilju i naloženo mu da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje, da će mere zaštite od nasilja u porodici trajati godinu dana, počev od 14.01.2021. godine, te da eventualno izjavljena žalba ne zadržava izvršenje presude određivanjem mera zaštite od nasilja u porodici. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici, te da se zabrani tuženom da se približava tužilji na rastojanju manjem od 100 metara i da mu se naloži da se uzdržava od približavanja tužilji na ovom rastojanju, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici, te da se zabrani tuženom da pristupa u prostor oko mesta stanovanja tužilje i da mu se naloži da se uzdržava od pristupa u ove prostorije, na rastojanju od 100 metara, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici, te da se zabrani tuženom pristup u prostor oko mesta rada tužilje i da mu se naloži da se uzdržava od pristupa oko mesta rada tužilje na rastojanju od 5 metara, kao neosnovan. Stavom petim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je traženo da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici, te da se zabrani tužilji da se približava tuženom na udaljenosti manjoj od 5 metara, te da se tužilji zabrani da pristupa u kancelariju tuženog, kao i da joj se zabrani svako dalje uznemiravanje tuženog, kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je predlog tužilje da se odredi privremena mera zaštite nasilja u porodici, te da se zabrani tuženom da na bilo koji način dalje uznemirava tužilju i da mu se naloži da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je predlog tužilje da se odredi privremena mera zaštite od nasilja u porodici, te da se zabrani tuženom da pristupa u prostor mesta rada tužilje u kancelariju tužilje i da se približava tužilji na udaljenosti manjoj od 2 metra u okviru ostalih prostorija u poslovnom prostoru u firmi, kada je u njima tužilja te da mu se naloži da se uzdržava od pristupa u ove prostorije i približava tužilji na ovoj udaljenosti, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, odbijen je predlog tužilje da se odredi privremena mera zaštite od nasilja u porodici, te da se zabrani tuženom da pristupa u prostor oko mesta prijavljenog prebivališta tužilje i oko mesta prijavljenog boravišta tužilje i da mu se naloži da se uzdržava od pristupa u ove prostorije na udaljenosti manjoj od 100 metara, kao neosnovan. Stavom devetim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 238/21 od 30.06.2021. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1801/19 od 14.01.2021. godine u prvom, drugom, petom i šestom stavu izreke, a žalbe tužilje i tuženog u navedenom delu su odbijene, kao neosnovane. Stavom drugim izreke, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1801/19 od 14.01.2021. godine u trećem, četvrtom, sedmom, osmom i devetom stavu izreke i u ovom delu je predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stava prvog i petog izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su bile u bračnoj zajednici,koju je zbog ozbiljno poremećenih odnosa, tužilja sa dvoje maloletne dece napustila.Tužilja je zaposlena u firmi čiji je tuženi direktor. Tuženi je prema tužilji vršio fizičko nasilje dana 17.08.2018. godine kada je tužilja zadobila povrede leve ruke, opisane u izveštaju lekara specijaliste KBC Zvezdara od 17.08.2018. godine. Tuženi je prilikom ovog događaja video tužiljinu ruku u vratima i nastavio da vrata gura kako bi ih zatvorio, što je na kraju i uspeo, usled čega je tužilja zadobila povrede u vidu podliva pravougaonog oblika dimenzija 6h2cm na levoj nadlaktici, kao i više ovalnih podliva dimenzija 6h3cm. Do fizičkog kontakta između stranaka je došlo i 30.08.2018. godine, kada je tuženi više puta udario tužilju kablom od telefona. Između stranaka je bilo i verbalnih sukoba, tako što je tuženi upućivao tužilji uvrede, govoreći joj „da se je.e sa svim zaposlenima u firmi“, nazivao je pogrdnim imenima – „ku.va, dr.lja, dro.fulja“ i slao joj SMS poruke uvredljivog sadržaja. Tužilja je prilikom svađa vređala tuženog, nazivajući ga pogrdnim imenima – „narkomanom, impotentkom, ćelavim, smradom“. Tužilja se dana 17.08.2018. godine obraćala PS Palilula povodom događaja koji se tog dana odigrao u prostorijama firme u kojoj stranke zajedno rade.
Delimičnim uvažavanjem nalaza i mišljenja Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, Odeljenje Palilula, nižestepeni sudovi su ocenili da su odnosi parničnih stranaka poremećeni već duži niz godina, da su motivisani nerešenim imovinskim odnosima, podelom bračne imovine koja je još u toku, kao i duboko umreženim, isprepletanim odnosima, kako na partnerskom tako i na poslovnom nivou.
Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su odredili meru zaštite od nasilja u porodici kojom se zabranjuje tuženom da na bilo koji način uznemirava tužilju i nalogom da se uzdržava od svakog drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje, ocenivši da ova mera ima preventivni karakter i ima za cilj da tužilji omogući slobodno i bezbedno kretanje, bez ikakvog uznemiravanja i straha da će ponovo doći do nasilja. Nižestepeni sudovi su imali u vidu i činjenicu da stranke rade u istoj firmi, da je tužilja ispoljila strah da se vrati na posao po isteku određenih mera, da je neizvesno da li će firma nastaviti sa radom, a i kod činjenice da je tuženi procenjen kao osoba sa slabim mehanizmima kontrole i nižim pragom tolerancije na frustracije, nalazeći da će se izrečenom merom tužilji pružiti najbolja zaštita i ostvariti svrha da se ne ponovi bilo kakav vid nasilja i otkloniti okolnosti koje pogoduju ili podstiču ponavljanje nasilja.
Pravilno su sudovi primenili materijalno pravo, odredbe iz člana 197. stav 1. i člana 198. st. 1. i 2. Porodičnog zakona, kada su odredili mere zaštite od nasilja u porodici, zabranom tuženom da na bilo koji način uznemirava tužilju, sa nalogom da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje. Prema utvrđenim okolnostima, a posebno prema prihvaćenom mišljenju organa starateljstva, takođe pravilno je odbijen protivtužbeni zahtev tuženog za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici zabranom tužilji da se približava tuženom na udaljenosti manjoj od 5 metara sa stanovišta da tužiljino ponašanje nije ugrožavajuće po tuženog i da se on više ne oseća ugroženim, pa izricanje ovakve mere nije celishodno.
Vrhovni kasacioni sud smatra da radnje koje je tuženi preduzeo prema tužilji imaju obeležja nasilja u porodici kojima se ugrožava ne samo psihički, već i telesni integritet, te da ovako preduzete radnje tuženog, kod tužilje opravdano izazivaju strah i bojazan za svoju bezbednost. Imajući u vidu da je tuženi prema tužilji ispoljio ponašanje koje predstavlja nasilje u porodici u smislu člana 197. stav 1. Porodičnog zakona, pravilno i opravdano su određene mere zaštite od nasilja u porodici u smislu člana 198. st. 1. i 2. tog Zakona, usled opasnosti da će se nasilje u porodici ponoviti.
Navodi revizije tuženog da se kritični događaj ne može deklarisati kao nasilje u porodici jer nije bilo nikakvog ni fizičkog ni verbalnog sukoba, da je krivična prijava protiv njega odbačena i da je mišljenje Centra za socijalni rad bilo pristrasno i neobjektivno, da ne postoji nikakav kontakt među strankama od polovine 2018. godine, da je privremena mera koja je bila određena, istekla 2019. godine, i da je postigla svrhu, tako da jedina ispravna odluka koju je sud trebalo da donese jeste da odbije tužbeni zahtev tužilje u celosti, lišeni su svakog osnova i nisu od značaja za donošenje drugačije odluke. Naime, suprotno navodima revizije, ovakvo ponašanje tuženog ne predstavlja izolovan slučaj, jer je tuženi bio fizički nasilan prema tužilji 17.08.2018. godine, a fizičko nasilje je ponovio 30.08.2018.godine, pa se ovakvim navodima ne dovodi u sumnju činjenično-pravni zaključak o postojanju nasilja u porodici.
Suprotno navodima revizije da su nižestepeni sudovi nejednakim tretiranjem stranaka u postupku i favorizovali jednu stranu, te obesmislili bilo kakav navod tuženog, prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da tužiljino ponašanje, korišćenjem pogrdnih reči prilikom svađe sa tuženim, nije ugrožavajuće po tuženog koji se više ne oseća ugroženim, te je prihvatajući mišljenje Centra za socijalni rad, pravilno ocenio da izricanje ovakve mere nije svrsishodno.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da se ni ostalim navodima u reviziji ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, zbog čega ih posebno nije obrazlagao.
Na osnovu iznetih razloga, a na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke presude.
Tuženi u postupku po reviziji nije uspeo, pa mu saglasno odredbi iz člana 153. stav 1. ZPP ne pripadaju troškovi sastava revizije, zbog čega je primenom odredbe člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke presude.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić