Kzz 590/2024 nezakonit dokaz; 438 st.2 t.1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 590/2024
15.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zaoknika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Dragana Jelića, a podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K br.553/20 od 18.07.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.747/23 od 19.01.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 15. maja 2024. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Jelića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K br.553/20 od 18.07.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.747/23 od 19.01.2024. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K br.553/20 od 18.07.2023. godine AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zaoknika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna će se izvršiti tako što će okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ulici ... broj .. u ..., sa primenom elektronskog nadzora. Istovremeno je određeno da okrivljeni ne sme da napušta prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, te da ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom, na osnovu odredaba članova 80. i 86. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, u trajanju od jedne godine, računajući od dana pravnosnažosti presude.

Okrivljeni je obavezan da sudu, na ime troškova krivičnog postupka, plati iznos od 112.242,00 dinara, te na ime paušala iznos od 20.000,00 dinara, kao i da na ime troškova krivičnog postupka Osnovnom javnom tužilaštvu u Kruševcu plati iznos od 162.501,03 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.747/23 od 19.01.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Dragana Jelića, a presuda Osnovnog suda u Kruševcu K br.553/20 od 18.07.2023. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dragan Jelić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1), stav 2. i stav 4. ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i zbog povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno suđenje, uz istovremeni zahtev da u smislu člana 488. stav 3. ZKP odredi da se odloži izvršenje pravnosnažne presude.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te po oceni navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da su nižestepene presude zasnovane na nezakonitom dokazu, na kome se po odredbama ZKP ne mogu zasnivati – na veštačenju Komisije veštaka – Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, Departman za saobraćaj, koji je prema stavu branioca pribavljen suprotno odredbama članova 367. tačka 7) ZKP i člana 368. tačka 5) ZKP, jer je određeno naredbom prvostepenog suda van glavnog pretresa, i van zasedanja dana 21.09.2022. godine, kada nije održan glavni pretres pri čemu je i sama naredba suda o veštačenju nezakonita, jer u istoj nedostaju upozorenja na posledice davanja lažnog nalaza i mišljenja. U zahtevu se navodi i da predstavnik Komisije veštaka nije usmeno ispitan na glavnom pretresu, tako da tada nije ni položio zakletvu, niti je pak opomenut na položenu zakletvu, suprotno odredbama člana 118. stav 1. tačka 8) i tačka 9) ZKP, a što sve navedeni dokaz čini nezakonitim.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud nije prihvatio kao osnovane.

Naime, isti navodi zahteva već su isticani u žalbi branioca okrivljenog, izjavljenoj protiv prvostepene presude, i bili su predmet razmatranja Apelacionog suda u Kragujevcu koji je postupao po ovoj žalbi, pa kako je Apelacioni sud u Kragujevcu, kao drugostepeni, ove navode ocenio neosnovanim i o tome na strani 2, poslednji stav i strani 3, prvi i drugi stav svoje odluke, izneo jasne i argumentovane razloge, koje i ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne, to na ove razloge u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.

Stoga je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem se nižestepene presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odbijen kao neosnovan.

U ostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, zbog koje povrede je okrivljenom preko branioca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Međutim, u obrazloženju zahteva branilac ne navodi konkretno na koji način je nižestepenim presudama povređen zakon po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, niti na koji način je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe pogrešno primenjen zakon (blanketni propis iz člana 23. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima), već s tim u vezi ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, isticanjem da je u konkretnom slučaju postojao propust oštećenog kao pešaka i učesnika u saobraćaju, koji je prema stavu branioca „uzrokovao opasnu situaciju presecanjem putanje kretanja putničkog motornog vozila kojim je upravljao okrivljeni, stvorivši pri tome opasnu i neočekivanu prepreku“, te koji je bio u stanju „teške alkoholisanosti“, uz sopstveni zaključak da iz utvrđenog činjeničnog stanja nesumnjivo proizilazi da između kretanja vozila okrivljenog i zabranjene posledice ne postoji uzročno-posledična veza, niti se može zaključiti da je okrivljeni kritičnom prilikom postupao suprotno odredbi člana 23. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima.

Pored toga, branilac u obrazloženju zahteva ističe i da su nižestepenim presudama učinjene povrede odredaba člana 15. ZKP, 350. ZKP, 356. ZKP, 395. ZKP, 408. stav 2. ZKP i 411. ZKP, dok navodima da drugostepeni sud nije cenio navode branioca koji su isticani u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude ukazuje, na povredu odredaba člana 460. ZKP.

Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao i povrede odredaba člana 15, 350, 356, 395, 408. stav 2, 411. i 460. ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud u ovom delu podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković