Rev2 2892/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2892/2022
04.10.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stanmenković, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG, DD i ĐĐ, čiji je zajednički punomoćnik Veran Panić, advokat iz ..., protiv tuženog „Diva Trejd“ doo Valjevo, čiji je punomoćnik Željko Đorđević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2815/21 od 31.03.2022. godine, u sednici održanoj 04.10.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja (pogrešno označeno kao presuda) Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2815/21 od 31.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDA SE rešenje (pogrešno označeno kao presuda) Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2815/21 od 31.03.2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 280/20 od 03.06.2021. godine, stavom prvim, drugim, trećim, četvrtim, petim i šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime razlike zarade između zarade po aneksima ugovora o radu od 26.08.2008. godine i zarade po ugovorima o radu (bliže označene u tim stavovima izreke), za period od 01.06.2008. godine do 31.08.2008. godine, isplati i to: tužiocu AA iznos od 18.875,46 dinara, BB iznos od 7.843,03 dinara, VV iznos od 9.602,14 dinara, GG iznos od 9.237,06 dinara, DD iznos od 17.858,39 dinara i ĐĐ iznos od 18.212,04 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 26.09.2008. godine do isplate. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima isplati troškove postupka od 184.684,00 dinara.

Rešenjem (pogrešno označeno kao presuda) Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2815/21 od 31.03.2022. godine, stavu prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 280/20 od 03.06.2021. godine, u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom i šestom izreke i tužba tužilaca odbačena. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o trošovima postupka sadržano u stavu sedmom izreke prvostepene presude, tako što je odbijen zahtev tužilaca da se obaveže tuženi da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 184.684,00 dinara. Stavom trećim i četvrtim izreke, obavezani su tužioci da tuženom solidarno naknade troškove postupka od 32.583,00 dinara i troškove žalbenog postupka od 28.332,00 dinara.

Protiv drugostepene odluke, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na član 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni sud je našao da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu članova 408. i 420. stav 1. i 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u predmetu Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 tužioci su 25.07.2011. godine podneli tužbu protiv ovde tuženog radi isplate razlike između minimalne zarade i zarade po Pravilniku o radu i ugovorima o radu za period od 01.06.2008. godine do 31.08.2008. godine u opredeljenim pojedinačnim iznosima sa zakonskom kamatom počev od 26.09.2008. godine do isplate. U toj parnici pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 od 19.04.2012. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev svakog od tužilaca ( sa datim razlozima da nije traženo da se utvrdi ništavost zaključenih aneksa ugovora o radu kojima je predviđena isplata minimalne zarade, usled čega i dalje proizvode dejstvo). U predmetu Osnovnog suda u Valjevu P1 2/19 doneta je pravnosnažna presuda P1 2/19 od 22.02.2019. godine kojom je usvojen tužbeni zahtev ovde tužilaca i utvrđeno da su ništavi aneksi ugovora o radu od 26.08.2008. godine zaključeni između svakog od tužilaca i tuženog. U predmetnoj parnici tražena je isplata razlike između isplaćene zarade po aneksu ugovora o radu od 26.08.2008. godine i zarade po ugovoru o radu za isti period. Visina tužbenog zahteva svakog od tužilaca na ime razlike zarade opredeljena je na osnovu nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke od 12.03.2012. godine u predmetu Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 za period od 01.06.2008. godine do 31.08.2008. godine. Tuženi je istakao prigovor zastarelosti i prigovor presuđene stvari.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je doneo meritornu odluku kojom su usvojeni tužbeni zahtevi tužilaca, nalazeći da je neosnovan prigovor presuđene stvari, s obzirom na to da je nakon donošenja presude Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 od 19.04.2012. godine kojom su odbijeni tužbeni zahtevi tužilaca, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 2/19 od 22.02.2019. godine utvrđeno da su aneksi ugovora o radu od 26.08.2008. godine zaključeni između svakog od tužilaca i tuženika ništavi. Zbog toga tužioci imaju pravo na podnošenje predmetne tužbe, radi otklanjanja posledica nastalih iz ništavih aneksa ugovora o radu. Ocenjen je kao neosnovan i prigovor zastarelosti utuženih potraživanja.

Drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu tužilaca zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 10. ZPP, jer je o tužbenom zahtevu već pravnosnažno odlučeno presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 od 19.04.2012. godine, imajući u vidu da u ovoj pravnoj stvari postoji identitet parničnih stranaka, identitet predmeta spora i identitet činjeničnog osnova.

Po oceni Vrhovnog suda osnovano se navodima revizije osporava stanovište drugostepenog suda o postojanju pravnosnažno presuđene stvari.

Odredbom člana 359. stav 2. ZPP propisano je da sud tokom celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravnosnažno presuđena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtevu o kome je već pravnosnažno odlučeno, odbaciće tužbu. Pravnosnažnost presude deluje samo među strankama i vezuje se za činjenično stanje utvrđeno do zaključenja glavne rasprave ( član 360. stav 1. i 3. ZPP). Prema članu 374. stav 2. tačka 10. ZPP bitna povreda postupka postoji ako je odlučeno o zahtevu o kome je ranije pravnosnažno presuđeno ili o kome je ranije zaključeno sudsko poravnanje.

Iz ovih odredbi proizilazi da je za osnovanost prigovora pravnosnažno presuđene stvari potrebno da postoji identitet stranaka, bez obzira na uloge u postupku, identitet činjeničnog stanja i identitet zahteva o kome se odlučuje, koji uslovi moraju kumulativno biti ispunjeni. Tužbeni zahtev je isti ako je njegov osnov bitno isti i ako je njegova sadržina ista.

U predmetu Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 tužbenim zahtevom tužilaca tražena je isplate razlike između isplaćene minimalne zarade i zarade po Pravilniku o radu i ugovorima o radu za period od 01.06.2008. godine do 31.08.2008. godine. U toj parnici pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 825/11 od 19.04.2012. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev svakog od tužilaca, s obzirom na to da je zaključenim aneksima ugovora o radu 26.08.2008. godine predviđena isplata minimalne zarade, a kako tužioci nisu zahtevali utvrđenje ništavosti tih aneksa to isti proizvode dejstvo. Nakon okončanja te parnice pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 2/19 od 22.02.2019. godine usvojen je tužbeni zahtev ovde tužilaca i utvrđeno da su ništavi aneksi ugovora o radu od 26.08.2008. godine zaključeni između svakog od tužilaca i tuženog.

Kako je u predmetnoj parnici tužbenim zahtevom tražena isplata razlike između isplaćene zarade po aneksima ugovora o radu od 26.08.2008. godine čija je ništavost utvrđena u posebnoj pravnosnažno okončanoj parnici i ugovora o radu za isti period, po stanovištu Vrhovnog suda, nije bilo mesta odbačaju tužbe sa datim razlozima da je o istom zahtevu pravnosnažno presuđeno u parnici P1 825/11 pred istim sudom.

Ovo stoga što se ova dva zahteva razlikuju po činjeničnom osnovu obzirom da se u tekućoj parnici zahtev radi isplate novčanog potraživanja zasniva na činjenici da je pravnosnažnom sudskom odlukom u parnici P1 2/19 pred Osnovanim sudom u Valjevu utvrđena ništavost aneksa ugovora o radu, a koja je donata nakon okončanja parnice P1 825/11 pred istim sudom, usled čega nije bila predmet raspravljanja u toj parnici.

Iz navedenih razloga drugostepeno rešenje je moralo biti ukinuto i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o izjavljenoj žalbi tuženog.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će, imajući izloženo u vidu, ponovo oceniti žalbene navode tuženog o postojanju pravnosnažno presuđene stvari kojima se ukazuje na učinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 10. ZPP, kao i sve druge navode žalbe koji u pobijanoj odluci nisu cenjeni, a zatim doneti zakonitu odluku.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 415. stav 1. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković