
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 175/2025
18.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Paravinja, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Radoljuba Došovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br. 20/24 od 16.09.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1.br. 159/24 od 16.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 18.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Radoljuba Došovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br. 20/24 od 16.09.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1.br. 159/24 od 16.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br. 20/24 od 16.09.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca. Istom presudom odlučeno je o imovinskopravnom zahtevu i o troškovima krivičnog postupka.
Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog AA – advokata Radoljuba Došovića Viši sud u Prokuplju je presudom Kž1.br. 159/24 od 16.12.2024. godine žalbu kao neosnovanu odbio, a presudu Osnovnog suda u Kuršumliji 2K.br. 20/24 od 16.09.2024. godine, potvrdio.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Radoljub Došović u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i pobijane presude preinači, a okrivljenog oslobodi od optužbe na osnovu člana 423. tačka 1) ZKP.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP taksativno su nabrojane povrede zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom, a koje predstavljaju razloge iz kojih ovlašćeno lice (član 483. ZKP) može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3 i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog AA – advokat Radoljub Došović u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, već u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijana prvostepena odluka zasnovana uglavnom na izjavi maloletne oštećene, da nisu cenjene sve okolnosti od značaja za donošenje odluke kojom je okrivljeni oglašen krivim, te osporava ocenu suda da li je radnja u pitanju - radnja krivičnog dela i polemišući sa iskazima svedoka izvodi sopstvene zaključke drugačije od zaključaka prvostepenog suda, na koji način, iako ne numeriše ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu odredbe člana 440. ZKP.
Pored navedenog, branilac okrivljenog AA zahtevom za zaštitu zakonitosti navodi da je prvostepeni sud pogrešno naveo i cenio kao otežavajuću okolnost na strani okrivljenog pridruživanje krivičnom gonjenju, koje ne predstavlja otežavajuću okolnost, s obzirom da je zakonsko pravo maloletne oštećene da se pridruži krivičnom gonjenju, kao što ni svojstvo maloletstva na strani oštećene ne može predstavljati otežavajuću okolnost, jer je isto obeležje navedenog krivičnog dela. Po oceni Vrhovnog suda, branilac okrivljenog iznetim navodima osporava ocenu datu od strane nižestepenih sudova, činjenica koje utiču da kazna bude veća ili manja i time suštinski ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 441. stav 1. KZ.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, čija su prava ograničena pravima koja u postupku ima okrivljeni u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz člana 440. ZKP u pravnosnažnoj presudi kao ni zbog povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Radoljuba Došovića, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Jelena Paravinja, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković