Prev 466/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.2.2.1.1; ugovor o prodaji

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 466/2020
04.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, dr Ilije Zindovića i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici po tužbi tužioca protivtuženog Društvo za spoljnu i unutrašnju trgovinu „Medicom“ DOO Šabac, čiji je punomoćnik Jasmina Milutinović, advokat u ..., protiv tuženog protivtužioca Proizvodno prometno preduzeće „Biopharm“ DOO Valjevo, čiji je punomoćnik Petar Milutinović, advokat u ..., radi duga, vrednost predmeta spora po tužbi 8.987.638,17 dinara, vrednost predmeta po protivtužbi 8.987.638,17 dinara, odlučujući o reviziji tuženog protivtužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2010/19 od 02.07.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 04.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tuženog protivtužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2010/19 od 02.07.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog protivtužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2010/19 od 02.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Valjevu P 452/2017 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, usvojen je preciziran tužbeni zahtev tužioca protivtuženog, te je obavezan tuženi protivtužilac da tužiocu protivtuženom na ime glavnog duga po ispostavljenim fakturama plati iznos od 8.987.638,17 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na neisplaćene iznose po fakturama od dospelosti obaveze do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog protivtužioca kojim je tražio da se utvrdi da tuženi protivtužilac po usmenom ugovoru o poslovno tehničkoj saradnji iz 2014. godine ima pravo na bonitet-cassa sconto za primljenu robu od tužioca protivtuženog u 2014., 2015. i 2016. godine u iznosu od 8.987.638,17 dinara, a što su obe ugovorne strane dužne da sprovedu u svojim poslovnim knjigama. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi protivtužilac da tužiocu protivtuženom na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 535.970,00 dinara.

Privredni apelacioni sud je pobijanom presudom Pž 2010/19 od 02.07.2020. godine odbio žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude tuženi protivtužilac je izjavio posebnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

U odgovoru na reviziju tužilac protivtuženi je predložio da se revizija tuženog protivtužioca odbaci kao nedozvoljena ili odbije.

Po članu 404. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11..., i 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. U konkretnom slučaju drugostepenom presudom je pravnosnažno odlučeno o tužbenim zahtevu kojim je tužilac protivtuženi tražio da se obaveže tuženi protivtužilac da mu isplati novčano potraživanje u iznosu od 8.987.638,17 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isporučene robe, i protivtužbenom zahtevu da se utvrdi da tuženi protivtužilac ima pravo na osnovu usmenog ugovora prema tužiocu protivtuženom na ime boniteta-cassa sconto za primljenu robu od tužioca protivtuženog u 2014.,2015. i 2016. godine, u iznosu od 8.987.638,17 dinara.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za izuzetnu dozvoljenost revizije.Nije potrebno novo tumačenje prava, kao ni ujednačavanje sudske prakse, jer se revizijom ne ukazuje na drugačije odlučivanje sudova u istovrsnoj činjeničnopravnoj situaciji, niti to iziskuju pitanja koja revident ističe kao sporna. Revident osporava pravilnost primene materijalnog prava od strane nižestepenih sudova, što samo po sebi nije dovoljan razlog za dozvoljenost posebne revizije. Razlozi koji se tiču pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se poziva revident, nisu zakonski osnov zbog koga se može izjaviti posebna revizija.

Sa iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Tužba-predlog za izvršenje je podneta dana 14.08.2017. godine, a protivtužba 06.02.2018. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude u postupku po reviziji, kojom je odlučeno po tužbi, kao i protivtužbi, iznosi 8.987.638,17 dinara, što po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe iznosi 75.104,96 evra.

Članom 485. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11..., 18/20), propisano je da revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S obzirom na to da vrednost revizijom pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi vrednost od 100.000 evra, to je ista ispod zakonom propisanog limita za dozvoljenost revizije iz člana 485. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić