
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 980/2024
13.08.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Stamenković, predsednika veća, Tatjane Đurica i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca „Jedini pravi“ DOO Subotica, koga zastupa Danica Novak, advokat iz ..., protiv tužene AA PR STUR „Lord Plus“ Kragujevac, koju zastupa Zoran Petković, advokat iz ..., radi povrede žiga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 2126/23 od 25.07.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 13.08.2025. godine doneo je sledeću
P R E S U D U
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv dela odluke iz stava I presude Privrednog apelacionog suda Pž 2126/23 od 25.07.2024. godine kojim je potvrđena presuda Privrednog suda Beogradu P 3138/2019 od 18.01.2023. godine u stavu I, II i III.
PREINAČUJU SE presuda Privrednog apelacionog suda Pž 2126/23 od 25.07.2024. godine u preostalom potvrđujućem delu stava I kao i u stavu IV i presuda Privrednog suda Beogradu P 3138/2019 od 18.01.2023. godine u stavu IV, V, VIII i presuđuje:
ODBIJA SE tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je tužena AA PR STUR „Lord Plus“ Kragujevac stavljanjem u promet dve flaše alkoholnog pića „Gorki list“ koje nisu proizvedene od ovlašćenog proizvođača povredila registrovani žig broj IR 1016611, te da se zabrani tuženoj vršenje svih radnji kojim se povređuje registrovani žig broj IR 1016611.
OBAVEZUJE SE tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 526.500,00 dinara u roku od 8 dana po prijemu presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda Beogradu P 3138/2019 od 18.01.2023. godine, u stavu I odbijen je prigovor mesne nenadležnosti Privrednog suda u Beogradu, u stavu II odbijen je predlog tužioca za prekid postupka do pravnosnažnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Privrednim sudom u Beogradu pod brojem P 2026/2017, u stavu III odbijen je prigovor litispendencije kao neosnovan, u stavu IV utvrđeno je da je tužena stavljanjem u promet dve flaše alkoholnog pića „Gorki list“ koje nisu proizvedene od ovlašćenog proizvođača povredila registrovani žig broj IR 1016611, u stavu V zabranjeno je tuženoj vršenje svih radnji kojima se povređuje registrovani žig broj IR 1016611, u stavu VI obavezana je tužena da snosi troškove uništenja predmetne robe koja je neovlašćeno obeležena znakom „Gorki list“, u stavu VII određeno je javno objavljivanje presude u dnevnim novinama „Blic“ u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude o trošku tužene, a u stavu VIII obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 633.300,00 dinara u roku od 8 dana po prijemu presude.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 2126/23 od 25.07.2024. godine, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Privrednog suda Beogradu P 3138/2019 od 18.01.2023. godine u stavu I, II, III, IV, V i VIII, dok je ista presuda preinačena u stavu VII tako što je odbijen zahtev tužioca kojim je tražio da se odredi javno objavljivanje presude u dnevnim novinama „Blic“, a ukinuta u stavu VI i tužba odbačena u delu kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da snosi troškove uništenja predmetne robe koja je neovlašćeno obeležena znakom „Gorki list“. Odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno, preko punomoćnika advokata, uložila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. U smislu obrazloženih navoda revizije predlaže da se odluka preinači.
Odgovor na reviziju nije dat.
Revizija tužene izjavljena protiv dela odluke drugostepenog suda kojom je odbijena žalba i potvrđeno rešenje kojim je odbijen prigovor mesne nenadležnosti, odbijen predlog za prekid postupka i odbijen prigovor litispendencije, sadržane u stavu I, II i III presude prvostepenog suda, nije dozvoljena. Ovo stoga što prema odredbi člana 420. stav 1. Zakona o parničnom postupku stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Kako u navedene odluke imaju karakter rešenja ali nisu rešenja kojim se postupak pravnosnažno okončava to protiv istih nije dozvoljena revizija, pa je Vrhovni sud shodno odredbi člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u stavu prvom izreke
Ispitujući pravilnost pobijane odluke u preostalom delu, i u granicama određenim odredbom člana 408. Zakona parničnom postupku, Vrhovni sud nalazi da je revizija osnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom od strane prvostepenog suda, preduzeće „Sun Stars & Sons“ PTD LTD iz Singapura nosilac je međunarodnog žiga kojim je zaštićen znak „Gorki list“. Navedeni znak registrovan je u Zavodu za intelektualnu svojinu Republike Srbije radi obeležavanja i razlikovanje robe u prometu, s tim da se zaštita odnosi na alkoholna pića, posebno likere i biljne likere. Navedeno preduzeće, kao nosilac žiga, je ugovorom o licenci od 25.05.2016. godine društvu „Neodoljivo bilje“ DOO Subotica ustupilo pravo korišćenja žiga za proizvodnju gorkog likera „Gorki list“ na teritoriji Republike Srbije. Sa druge strane tužilac je sa nosiocem žiga zaključio ugovor o distribuciji kojim je, između ostalog, ovlašćen da u Republici Srbiji preduzima sve potrebne mere radi zaštite predmetnog žiga, što uključuje i saradnju sa nadležnim organima kao što su carinski organi i organi tržišne inspekcije. Dalje je utvrđeno da je tužilac, dana 20.12.2016. godine, utvrdio da tužena u svojoj ponudi ima alkoholno piće – gorki liker „Gorki list“, da su tom prilikom pronađene dve flaše navedenog pića koje su bile snabdevene akciznom markicom oznake ŽPR84969146 koja ne pripada društvu „Neodoljivo bilje“ DOO iz Subotice kao ovlašćenom proizvođaču predmetnog alkolnog pića. Utvrđeno je i da je tužena obe flaše kupila od društva „Branko Popović“ DOO iz Kragujevca uz dobijanje fiskalnog računa. Flaše su oduzete od strane tržišne inspekcije.
Ceneći prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvostepeni sud je našao da je neosnovan jer je nesporno da tužilac nije nosilac žiga, već da je nosilac žiga preduzeće „Sun Stars & Sons“ PTD LTD iz Singapura, ali da je navedeno preduzeće ugovorom o distribuciji ovlastilo tužioca da preduzima sve mere radi zaštite predmetnog žiga, uključujući slanje opomene pred tužbu sa zahtevom da se prekine povreda prava i podnošenje tužbe sudu. Dalje, nalazeći da je stavljanjem u promet alkoholnog pića „Gorki list“ koje ne potiče od nosioca licence, tužilja povredila međunarodno registrovani žig preduzeća „Sun Stars & Sons“ PTD LTD iz Singapura koji je ugovorom o licenci ustupljen društvu „Neodoljivo bilje“, a da je ugovorom o distribuciji tužilac ovlašćen da preduzima mere radi zaštite žiga, tužbeni zahtev usvaja. Pozvao se na odredbe člana 38. stav 1, 2. i 3, člana 52. stav 1, 2, 3, 4. i 5, člana 72, 73a i člana 78. Zkaona o žigovima.
Drugostepeni sud po pitanju aktivne legitimacije tužioca prihvata zaključak prvostepenog.
Tužena pobija revizijom odluku drugostepenog suda navodima da tužilac nije aktivno legitimisan.
Revizija je osnovana. Nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili materijalno pravo.
Zaštitu zbog povrede žiga, kao predmeta zaštite, može podneti nosilac žiga, kao i nosilac prijave, korisnik kolektivnog žiga i žiga garancije uz saglasnost nosioca žiga garancije, kao i sticalac licence. Navedeno je propisano imperativnom odredbom člana 73. Zakona o žigovima („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 104/09, ...). Dakle, aktivna legitimacija u postupku po tužbi radi zaštite žiga odnosno po tužbi zbog povrede prava uređena je zakonom a u skladu sa njegovom pravnom prirodom. Žig je isključivo subjektivno pravo imovinskog karaktera koje ovlašćuje svog nosioca da na isključiv način koristi zaštićenu oznaku u cilju razlikovanja sopstvenih proizvoda, odnosno usluga, od iste ili slične robe i usluga drugog subjekta, odnosno koje ovlašćuje svog nosioca da drugom zabrani korišćenje zaštićene oznake u privrednom prometu. Nosilac žiga je po pravilu jedno lice (individualni žig). Postoje žigovi koji služe većem broju subjekata kao što su kolektivni žig ili sertifikacioni žig (žig garancije). Dalje, jedno ili više imovinskopravnih ovlašćenja iz subjektivnog prava industrijske svojine može se derivirati ugovorom o licenci. Kao novo subjektivno pravo, tako derivirano, konstituiše se u korist (na ime) sticaoca licece. Ugovor o isključivoj licenci mora biti upisan u Registar zavoda za inustrijsku svojinu. Dakle, pravo na pravnu zaštitu ima nosilac prava ( prava na žig odnosno prijave žiga, kolektivnog žiga ili žiga garnacije uz saglasnost nosioca i sticalac deriviranog prava tj. licence). Tužilac nije nosilac žiga, ni prava iz prijave, ni sticalac licence, pa je bez uticaja navod odluka nižestepenih sudova o sadržini odredbe člana 3. Ugovora o distribuciji. Pritom navedena odredba pogrešno je citirana budući da je istom stipulisano da je distributer (ovde tužilac) ovlašćen da preduzima sve mere uključujući i slanje opomene pred tužbu sa zahtevom da se prekine sa povredom prava i podnošenje tužbe sudu, a da u svoje ime i za svoj račun kao distributer može istaći odštetni zahtev.
Drugim rečima nižestepeni sudovi su procesnu legitimaciju tj. ovlašćenje da se vodi spor o svom ili u svoje ime o tuđem subjektivnom pravu poistovetili sa aktivnom legitimacijom, zanemarujući imperativne odredbe Zakona o žigovima. Sledom rečenog, zbog pogršene primene materijalnog prava, primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Tuženom su dosuđeni troškovi celokupnog postpuka primenom odredbe člana 165. stav 2. te člana 163. stav 1. i 2. ZPP i člana 154. stav 1. ZPP, pa su mu dosuđeni troškovi na ime sastava odgovora na tužbu i jednog podneska po 45.000,00 dinara, pristup na pet ročišta po 46.500,00 dinara, pristup na jedno neodržano ročište 24.000,00 dinara, za sastav žalbe i revizije po 90.000,00 dinara, na koji način je dobijen iznos od 526.500,00 dinara. Tuženom nisu dosuđeni troškovi za sastav jednog podneska, budući da se radi o ponovljenim navodima. Nisu dosuđeni ni troškovi na ime sudskih taksi jer nisu opredeljeni na način koji propisuje odredba člana 163 st. 2. Zakona o parničnom postupku.
Sledom rečenog odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija,
Jasmina Stamenković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković