R1 321/2021 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 321/2021
10.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca Gimnazija „Bora Stanković“ iz Vranja, čiji je punomoćnik Staniša Stamenković, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Danijela Đokić, advokat iz ..., radi iseljenja, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Nišu i Višeg suda u Vranju, na sednici održanoj 10.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za odlučivanje o žalbi tužene, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Vranju P 6/21 od 18.02.2021. godine, STVARNO JE NADLEŽAN Viši sud u Vranju.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Vranju, presudom P 6/21 od 18.02.2021. godine, naložio je tuženoj da isprazni od lica i stvari stan u stambenoj zgradi tužioca, spratnosti Po+P1, u ..., sa izlazom na ulicu ... broj ..., izgrađene na kat. parceli broj ..., list nepokretnosti ... KO ... i preda tužiocu u državinu, u roku od 15 dana po prijemu otpravka presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Obavezao je tuženu da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 205.550,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, u roku od 15 dana po prijemu presude.

Protiv navedene presude, tužena je izjavila žalbu.

Tužilac je podneo odgovor na žalbu.

Viši sud u Vranju, rešenjem Gž 885/21 od 26.04.2021. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje po žalbi tužene, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Vranju P 6/21 od 18.02.2021. godine i odlučio da spise predmeta ustupi Apelacionom sudu u Nišu, kao stvarno nadležnom sudu. U obrazloženju je ukazao, da je po službenoj dužnosti utvrdio da nije stvarno nadležan za odlučivanje o izjavljenoj žalbi, već Apelacioni sud u Nišu, na osnovu odredbe člana 24. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, zbog čega je odlučio kao u izreci rešenja.

Apelacioni sud u Nišu, nije prihvatio stvarnu nadležnost, već je uz dopis Gž 1542/21 od 18.05.2021. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi odlučivanja o sukobu stvarne nadležnosti između sudova iste vrste. U obrazloženju je ukazao, da se u konkretnoj situaciji radi o tužbenom zahtevu radi činidbe (iseljenja tužene iz stana u stambenoj zgradi tužioca i preda je u državinu) i da je vrednost predmeta spora utvrđena na iznos od 10.000,00 dinara. Zatim, kako se tužbenim zahtevom samo traži iseljenje i predaja nepokretnosti, to se ne može smatrati sporom o nepokretnosti, jer se ne traži utvrđenje, prestanak ili promena nekog prava na nepokretnosti, zbog čega smatra da se radi o sporu male vrednosti. Pri tom, da je u ovoj parnici po ranije donetoj prvostepenoj presudi Osnovnog suda u Vranju P 326/19 od 18.12.2019. godine, Apelacioni sud u Nišu, rešenjem Gž 754/2020 od 10.06.2020. godine, već izrazio svoj pravni stav o nadležnosti za odlučivanje po žalbi i spise predmeta ustupio Višem sudu u Vranju, koji je prihvatio nadležnost i rešenjem Gž 1079/20 od 16.11.2020. godine, odlučio po žalbi tužioca, iz kojih razloga smatra da je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi stvarno nadležan viši sud, na osnovu člana 23. Zakona o uređenju sudova.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18-US, 87/18 i 88/18-US), utvrdio da je Viši sud u Vranju stvarno nadležan za odlučivanje u drugom stepenu o izjavljenoj žalbi tužene.

Tužba je podneta 22.02.2019. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 dinara.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP je propisano da, sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom stav 4. ovog člana, da, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2).

U konkretnoj situaciji predmet tužbenog zahteva je iseljenje tužene iz predmetnog stana. Stoga se radi o činidbi, a ne o sporu u vezi nepokretnosti. Predmet spora o nepokretnosti bilo bi utvrđenje, prestanak ili promena nekog prava na nepokretnosti i tužbeni zahtev se u toj situaciji usmerava samo prema nosiocu tog prava.

Kako vrednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 dinara, navedena u uvodu prvostepene presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 3.000 evra, to se radi o sporu male vrednosti, zbog čega je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi stvarno nadležan Viši sud u Vranju kao drugostepeni sud na osnovu odredbe člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić