R1 413/19 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 413/19
16.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danilo Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., radi iseljenja, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Višeg suda u Leskovcu i Apelacionog suda u Nišu, u sednici veća održanoj 16.10.2019. godine doneo je

R E Š E NJ E

Za odlučivanje u ovoj parnici nadležan je Viši sud u Leskovcu.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Gž br. 1539/18 od 11.06.2019. godine Viši sud u Leskovcu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj parnici sa nalogom da se spisi dostave Apelacionom sudu u Nišu kao stvarno nadležnom sudu.

Apelacioni sud u Nišu nije prihvatio ustupljenu nadležnost, pa je predmet uz akt Gž br. 3040/19 od 18.07.2019. godine, dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi rešavanja sukoba nadležnosti.

Rešavajući negativni sukob nadležnosti na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je za odlučivanje stvarno nadležan Viši sud u Leskovcu.

Prema stanju u spisima, potupajući po tužbi tužioca, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao je tuženog da se sa svim stvarima i licima iseli iz nepokretnosti bliže opisane izrekom prvostepene presude. Na prvostepenu presudu, tuženi je izjavio žalbu Višem sudu u Leskovcu, koji se, nakon što su mi spisi dostavljeni radi odlučivanja o žalbi, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje, smatrajući da se radi o sporu o nepokretnostima koji se, u smislu odredbe člana 469. ZPP, ne smatra sporom male vrednosti.

Zakonom o parničnom postupku, članom 33. stavom 1. propisano je da ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, a tužilac u tužbi navede da pristaje da umesto ispunjenja tog zahteva primi određeni novčani iznos, kao vrednost predmeta spora uzeće se taj iznos; stavom 2. da u drugim slučajevima, ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.

U konkretnom slučaju, ne radi se o sporu o nepokretnostima u smislu člana 469 ZPP-a, a kako se to navodi u rešenju Višeg suda u Leskovcu, već se raspravlja o zahtevu koji je kondemnatorne prirode - traži se činidba, tj. iseljenje tuženog iz nepokretnosti sa svim licima i stvarima i predaja nepokretnosti u državinu tužiocu. U takvim situacijama merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi. Kako je tužilac vrednost predemeta spora označio na iznos od 10.000,00 dinara, to je presudom koja je doneta u ovom konkretnom slučaju odlučeno u sporu male vrednosti, pa je za odlučivanje o žalbi na istu nadležan viši sud, imajući u vidu odredbe članova 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 116/08...88/18).

Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća–sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić