Rev 1089/2023 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1089/2023
30.03.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Ljubinko Slović, advokat u ..., protiv tuženog JKP „Vodovod i kanalizacija“ Kragujevac, radi utvrđenja ništavosti ugovora, vrednost predmeta spora 10.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 470/21 od 10.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 30. marta 2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 470/21 od 10.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Užicu Gž 470/21 od 10.06.2021. godine preinačena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 10P 986/18 od 18.10.2018. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je član 6. Sporazuma o registraciji privremenog korisnika koji glasi: „mesto primopredaje je centralni vodomer koji je merodavan za obračun potrošnje, pa je obaveza potrošača da osim potrošnje registrovane na centralnom vodomeru plati i deo razlike između potrošnje registrovane na centalnom vodomeru i zbira potrošnje registrovane na kontrolnim vodomerima svih potrošača, a srazmerno svom procentualnom učešću u ukupnoj potrošnji“ apsolutno ništava odredba sporazuma, te je obavezana tužilja da tuženom na ime troškova postupka plati 5.700,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.

Tužba radi utvrđenja podneta je 11.12.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.

Prema članu 468. stav 1. i stav 4. ZPP, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, kao i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac naveo u tužbi ne prelazi navedeni iznos.

Članom 479. stav 6. ZPP propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti, revizija tužilje nije dozvoljena, prema izričitoj prethodno citiranoj odredbi zakona.

Zakonom propisana nedozvoljenost ovog vanrednog pravnog leka u ovoj vrsti spora isključuje primenu opšteg pravila iz člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, prema kome je revizija dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci rešenja.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić